struka(e): geografija, opća | strane riječi | elektrotehnika | fizika | astronomija
ilustracija
AMPLITUDA

amplituda (lat. amplitudo: obujam, veličina).

1. Širina, raspon, opseg.

2. U fizici, maksimalan pomak iz ravnotežnoga položaja čestice ili tijela pri titranju ili čestice medija pri širenju valova, najveća elongacija. Amplituda vala jednaka je amplitudi oscilatora koji je izvor vala. Titranje kod kojega se amplituda postupno smanjuje naziva se prigušeno titranje.

3. U elektrotehnici, vršna vrijednost, najveća apsolutna vrijednost veličine koja se vremenski pravilno mijenja, bilo sinusno (harmonijski) bilo impulsno.

4. U meteorologiji, razlika između najniže i najviše vrijednosti neke veličine; npr. dnevna, mjesečna ili godišnja amplituda temperature.

5. U oceanografiji, visinska razlika od dna doline do vrha brijega vala; kod morskih mijena amplituda je visinska razlika između najniže vode nakon oseke i najviše vode nakon plime.

6. U astronomiji, luk horizonta između istoka (istočne točke) i središta nebeskoga tijela u trenutku njegova izlaska, odnosno između zapada (zapadna točka) i središta nebeskoga tijela u trenutku njegova zalaska. U pomorstvu je amplituda Sunčeva izlaska i zalaska važan element za kontrolu devijacije kompasa, a izračunava se s pomoću nautičkih tablica.

Citiranje:

amplituda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 8.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/amplituda>.