Andersson [a'ndəṣɔn], Dan, švedski književnik (Skattlösberg, 6. IV. 1888 – Stockholm, 16. IX. 1920). Šumski radnik i ugljenar u sjevernoj Švedskoj. Napisao više sugestivnih romana i vrlo muzikalnih pjesama. Važnija djela iz radničkoga života: Ugljenarske pripovijesti (Kolarhistorier, 1914), Ugljenarovi napjevi (Kolvaktarens visor, 1915) i To se zove praznovjerica (Det kallas vidskepelse, 1916). Značajnim se smatraju knjiga poezije Crne balade (Svarta ballader, 1917) i autobiografski romani Troje beskućnika (De tre hemlösa, 1918) te Naslijeđe Davida Ramma (David Ramms arv, 1919).