Angelico, fra [~ anε:'liko] (zvan Beato Angelico, zapravo Guido di Pietro, redovničko ime fra Giovanni da Fiesole), talijanski slikar (Vicchio, između 1395. i 1400 – Rim, 18. II. 1455). Stupio 1407. u dominikanski samostan u Fiesoleu, 1404–18. boravio u Cortoni, a zatim ponovno u Fiesoleu. Prešavši u Firencu, živio 1436–45. u dominikanskome samostanu sv. Marka, gdje je za crkvu izradio oltarnu sliku s prikazom Krunidbe Blažene Djevice Marije te predele s prizorima iz života sv. Kuzme i Damjana, a za javne prostorije i ćelije niz od 43 freske. Nakon toga radio je ciklus fresaka s prikazima iz života sv. Stjepana i sv. Lovre u kapeli Nikole V. u Vatikanu, a u kapeli S. Brizio katedrale u Orvietu freske Krist u slavi i Zbor proroka. Vjerojatno je isprva slikao minijature; što se naslućuje iz njegovih velikih oltarnih slika, od kojih su poznatije Skidanje s križa, Navještenje i Posljednji sud. Obrađivao je samo sakralne teme, u kojima se odrazuje idealističko shvaćanje i duh kasne gotike. Kompozicija mu je jednostavna, u koloritu se služi svježim i prozračnim bojama, ponajviše ružičastom i modrom, a uz to obilno primjenjuje zlato. U njegovim kasnim freskama jače je naglašen prostorno-iluzionistički moment upotrebom perspektive i produbljivanjem pejsažnih pozadina. U Strossmayerovoj galeriji starih majstora HAZU nalazi se njegov diptih na kojemu su prikazane Stigmatizacija sv. Franje i Smrt sv. Petra Mučenika. Proglašen blaženim 1984.