Anton Dalmatin (Antonius ab Alexandro Dalmata, Antonius Dalmata Exul), hrvatski protestantski pisac (?, početkom XVI. st. – Ljubljana, svibanj 1579). Rodom ili podrijetlom iz sjeverne Dalmacije ili Hrvatskoga primorja. Kao svećenik, vjerojatno glagoljaš, djelovao u Istri, odakle je izgnan zbog pristajanja uz protestantizam. Sklonio se u Ljubljanu, gdje je uz pomoć G. Vlahovića, J. Juričića i M. Živčića prevodio na hrvatski Novi zavjet i ispravljao prijevode S. Konzula Istranina. Početkom 1561. prešao u službu grofa I. Ungnada te radio u hrvatskoj protestantskoj tiskari u Urachu kraj Tübingena. Pošto je tiskara prestala s radom, preselio se 1564. u Regensburg, a zatim u Ljubljanu. Uz Konzula najaktivniji hrvatski protestantski pisac uraškoga kruga. Bio je prevoditelj sa slovenskoga, njemačkoga, latinskog i talijanskog jezika, urednik i korektor vjerskih knjiga tiskanih na glagoljici, ćirilici i latinici, namijenjenih širenju reformacijskih ideja u hrvatskim zemljama (Tabla za dicu, 1561; Katehismus, 1561. i 1564; Artikuli ili Deli prave stare krstianske vere, 1562; Edni kratki razumni nauci, 1562; Prvi del Novoga Testamenta, 1562. i 1563; Drugi del Novoga Testamenta, 1563; Postila, 1562. i 1563. i dr.).
