arhajski (grč. ἀρχαῖος: star), početni, najraniji, starinski. – Arhajska umjetnost, u povijesti umjetnosti, najstarije stilsko razdoblje umjetnosti u pojedinoj sredini. Uglavnom se upotrebljava kao oznaka za razdoblje helenske umjetnosti prije Fidije: primitivno-arhajska (VIII. do VI. st. pr. Kr.), arhajska (VI. do V. st. pr. Kr.) i zrela arhajska (oko 460. pr. Kr.). Njezine su značajke: jednostavan i primaran izraz, grubo isticanje najznačajnijih oblika i osobina, nedostatak tehničke vještine u obradbi materijala. Za likove helenske arhajske plastike značajni su tzv. arhajski smiješak, koji daje fizionomijama ukočen izgled bez individualnoga psihološkog izraza: ruke spuštene i priljubljene uz trup, stisnute noge, stav mirovanja i stroga simetrija čitavoga lika. Ta su se obilježja, značajna za kipove istesane od drvenog trupca (ksóana), zadržala i u arhajskoj kamenoj skulpturi. Za velik broj djela helenističko-rimske umjetnosti, koja oponašaju oblike grčke arhajske umjetnosti značajan je arhaistički stil. U kiparstvu XX. st. u arhaističkim su oblicima radili E. Barlach, A. Bourdelle, I. Meštrović i dr.
