struka(e): religija

Aron (hebrejski Aharōn, grčki Ἀαρών, Aarṓn, latinski Aaron, arapski Hārūn), u judaizmu, kršćanstvu i islamu, stariji Mojsijev brat i prvi veliki svećenik, rođen u Levijevu plemenu. Prema Petoknjižju, na brdu Horebu Jahve ga je odredio za Mojsijeva glasnogovornika i tumača. Pomagao je Mojsiju izazvati deset egipatskih zala kojima su faraonu dokazali Jahvinu nadmoć, a za bitke s Amalečanima kraj Refidima držao je, s pomoćnikom Hurom, njegove ruke podignute do Sunčeva zalaska, što je Izraelcima dalo snagu za pobjedu. Za sklapanja saveza na Sinaju sa sinovima Nadabom i Abihuom te 70 izraelskih starješina bilo mu je dano da svojim očima vidi Boga. Dok je Mojsije bio na Sinajskoj gori kako bi primio deset zapovijedi, Aron je udovoljio puku i dao izliti zlatno tele, poslije preuzevši krivnju na sebe. S četvoricom sinova posvećen je za prvoga velikog svećenika te ga se u tradiciji drži praocem svećeničkog staleža. Prema kasnijim biblijskim knjigama (Ezra, Nehemija, prva i druga knjiga Ljetopisâ), svećenici koji su u jeruzalemskom hramu obavljali bogoslužje držani su izravnim Aronovim potomcima i zvani aroniti (Aronovi sinovi), a leviti – ostali pripadnici Levijeva plemena – bili su im pomoćnici. Prema Knjizi Brojeva preminuo je na brdu Horu u dobi od 123 godine; poslije je taj šturi prikaz proširen u midrašu Aronovo skončanje (Midraš Petirat Aharon). Prema Ponovljenom zakonu umro je i pokopan u Moseri, a prema rabinskoj tradiciji preminuo je 1273. pr. Kr., dvije godine prije Mojsija; obojici, zbog iskušavanja Jahve kraj Mase i Meribe, nije bilo dopušteno stupiti u obećanu zemlju. Suvremena biblijska kritika razlikuje jahvističku predaju o Aronu od svećeničke, koja se razaznaje po njegovoj znatnijoj ulozi u povijesti spasenja. Aronov štap, koji potječe iz raja zemaljskoga, služio je kao žezlo Davidu i njegovim potomcima, a nestao je za uništenja Hrama u Jeruzalemu; nakon dolaska mesije štap će opet postati vladarsko žezlo. Likovni motiv Aronova štapa nalazio se na kovanim šekelima Šimuna Makabejca. U kasnijoj su židovskoj predaji (→ hagada) Aron i Mojsije uzor bratske sloge. U misnim se čitanjima sačuvao običaj novogodišnjega »Aronova blagoslova« (tekst svećeničkoga blagoslova koji je u Knjizi Brojeva Jahve izrekao Mojsiju da prenese Aronu). Kao Harun u Kuranu se spominje u devet sura, a prema ispravnim hadisima, prigodom uzlaska na nebo Muhamed se divio Harunovoj ljepoti u nebeskoj slavi. Aronov lik rijedak je u likovnim prikazima i obično se pojavljuje uz Mojsija u prikazima pripovijesti o zlatnom teletu, bitke s Amalečanima i sl. u sinagogama i crkvama; u slikarstvu iste su motive iskoristili npr. Sandro Botticelli i Nicolas Poussin.

Citiranje:

Aron. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 28.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/aron>.