ataraksija (grčki ἀταραξία), stanje bez strasti, duševni mir. To je stanje duše u kojem čuvstva i strasti ne ometaju duševni mir. Sabranost duše u sebi, sloboda od vanjskih utjecaja koji potječu iz tijela ili iz vanjskoga svijeta, sloboda, dakle, od rastresenosti. U epikureizmu i stoicizmu ataraksija je cilj duševnog života i ujedno pretpostavka eudaimonije (blaženstva). U patristici, osobito kod redovnika, ideal kršćanskoga života, a sastoji se u postignuću takva duševnog stanja u kojem će duša biti odvojena od tjelesnih i vanjskih utjecaja, dakle stanja potpune sabranosti.
