Babić, Toma, hrvatski pisac i jezikoslovac (Velim kraj Skradina, oko 1680 – Šibenik, 31. VII. 1750). Filozofiju i teologiju završio u Budimu. Kao franjevac radio u Bosni i Dalmaciji na obnovi vjerskih objekata i na pučkoj prosvjeti. U latinskoj gramatici Prve gramatičke pouke ilirskim početnicima prilagođene (Prima grammaticae institutio pro tyronibus illyricis accommodata, 1712., ²1745) ostavio dosta podataka o književnoj štokavskoj ikavštini te hrvatsku leksičku građu iz rječničkoga dodatka u 2. izdanju. Djelo Cvit razlika mirisa duhovnoga (1726., 81898), poznato u narodu kao Babuša, sadrži »nauk krstjanski« i »pisme duhovne i bogoljubne«, koje je objavio posebno (Pisme duhovne, 1736). Dosta pjesama Babić je preuzeo iz različitih izvora, a nakon njegove smrti u Cvit su umetani nabožni tekstovi drugih autora. Pjesme su bile toliko popularne da su neke uvrštavane u molitvenike.
