Bartoli [ba'~], Daniello, talijanski književnik (Ferrara, 12. II. 1608 – Rim, 13. I. 1685). Isusovac od 1643., autor isusovačkih biografija (život sv. Ignacija). Službenim historiografom reda postao je djelom Povijest Družbe Isusove (Istoria della Compagnia di Gesù, 1650–73), gdje metaforika, izražajnost i podrobnost opisa služe vjerskomu žaru, kojim veliča misionarske pothvate reda na Istoku i iznosi argumente protiv protestantizma. Ne osobito vrsnim znanstvenim djelima branio je metodu G. Galileija. Značajne su njegove rasprave o retorici i poetici Krivo i pravo u onome što se ne smije (Il torto e il dritto del non si può, 1655) i O talijanskom pravopisu (Dell’ortografia italiana, 1670), koje se opiru purističkoj krutosti Akademije della Crusca i pomodnomu končetizmu. Smatra se najvećim talijanskim proznim autorom baroknog ukusa.