baterija (franc. batterie).
1. U elektrotehnici, spoj (obično serijski) dvaju ili više istosmjernih i istovrsnih izvora električne energije u kojima se kemijska, toplinska, sunčeva ili nuklearna energija pretvara u električnu energiju (galvanska i akumulatorska baterija, termoelektrična baterija, sunčana ili fotoelektrična baterija, nuklearna, atomska ili izotopna baterija). U običnom se govoru, doduše neispravno, baterijom naziva i samo jedan galvanski članak, pa i ručna električna svjetiljka napajana galvanskim člancima. Osim toga, baterijom se naziva i spoj većeg broja energetskih kondenzatora za kompenzaciju faktora snage (kondenzatorska baterija). Prvu tvornicu električnih uređaja tzv. slabe struje osnovao je Ivan Paspa u Zagrebu 1896., a 1920. počela je proizvodnja baterija Croatia.
2. U vojništvu → bitnica
