Bauer, Ludwig (Ljudevit), hrvatski književnik i prevoditelj (Sisak, 13. VIII. 1941). Diplomirao je 1965. jugoslavenske jezike i književnosti te ruski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a 1969–73. polazio poslijediplomski studij češkog i slovačkog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Pragu; u tom je razdoblju objavio više članaka i studija o slovačkoj i češkoj književnosti. Radio je kao nastavnik, urednik u izdavaštvu te vozač, scenarist i savjetnik na Televiziji UN-a. Isprva istaknuti pisac za djecu i mladež (Parnjača Colombina, 1979; Dokaz da je Zemlja okrugla, 1987; Tri medvjeda i gitara, 1991., devet izdanja), 1980-ih u rotoizdanjima objavljuje kriminalističke romane Trag u travi (1984) i Krik (1985), pokazavši umješnost u oblikovanju detektivske proze. Iznimno zamijećen obiteljski roman Kratka kronika porodice Weber (1990), o podunavskoj njemačkoj obitelji tijekom XX. st., temeljen je na fiktivnim zapisima i blizak postmodernoj formi historiografske metafikcije (odnosno, u hrvatskim okvirima, tzv. novopovijesnom romanu), a zavičajno i autobiografsko (folskdojčersko) iskustvo u temelju je i nagrađivanoga romana Zavičaj, zaborav (2010), »alternativnoj autobiografiji«, Bildungsromanu o odlasku na studij u grad, te romana Toranj kiselih jabuka (2013), o odrastanju tijekom II. svjetskog rata i u poraću. Glavninu Bauerova opusa čine romani s fabulama kojima je pozadina rasap društva kasnog socijalizma 1980-ih te tranzicija u kapitalizam 1990-ih: Biserje za Karolinu ili Križni put Borisa Brucknera (1997), o piscu koji sastavlja govore ljubavnici političarki, Patnje Antonije Brabec (2008), ispripovijedan naizmjence iz ženske i muške perspektive, Karusel (2011), o povratniku iz Amerike u hrvatsku provinciju 1990-ih, i Kuća ili Čovjek koji je kupovao čavle (2024) oblikuju se oko priča o ljubavnom ili bračnom paru u kojem je muškarac zastupnik individualizma, a žena karijerizma i prilagodljivosti; glavni je lik romana Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat (2002) socijalistički funkcioner, Dvostruki život Eve Braun (2022) pripovijeda o troje prijatelja u doba tranzicije i Domovinskoga rata, dočim roman Šoferi (2017) prikazuje rat kroz priče trojice vojnih vozača. Bauerovi romani usredotočeni su na privatne sudbine najčešće »slabih« junaka (intelektualaca) kliznog identiteta, često folskdojčerskog podrijetla, te rabe popularnofikcijske zaplete s elementima obiteljskoga, ljubavnoga, društvenoga, političkoga, feljtonskoga i psihološkoga romana, a društvenomu i povijesnomu kontekstu pristupaju ironijski, katkad do ruba groteske. U romanu Prevođenje lirske poezije: romanetto buffo (2001), satiričnom prikazu neuspjelog umjetnika, spaja elemente visoke i trivijalne kulture, Seroquel ili Čudnovati gospodin Kubitschek (2015) suvremeni je pikarski roman oslonjen o tradiciju češkoga, »švejkovskog« humora i s elementima fantastike, a znanstvenofantastični, distopijski, okvir imaju romani Muškarac u žutom kaputu (2018), o intelektualcu u državi nakon revolucije, i Repriza (2020), o skupini mladih nakon nuklearne apokalipse. Objavio je i romansirani životopis Zapisi i vremena Nikice Slavića: hagiografija (2007). Piše radiodrame i dječje igrokaze, prevodi s češkoga (Karel Čapek, Ladislav Fuks), danskoga (Hans Christian Andersen), engleskoga (Oscar Wilde), njemačkoga i slovačkoga (za antologiju slovačke poezije Crna violina primio je 2009. u Slovačkoj Hviezdoslavovu nagradu za strane prevoditelje). Romani su mu prevođeni na njemački, nizozemski, makedonski i slovački jezik. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2025).
