Bavarska (njemački Bayern [bại'əɹn]), najveća savezna zemlja (puni naziv Slobodna država Bavarska/Freistaat Bayern [frại'šta:t bại'əɹn]) u Njemačkoj; 70 550 km², 12 510 331 st. (2010) ili 177 st./km²; glavni grad München. Sjeverni dio, pretežno brežuljkasto područje, omeđeno je Odenwaldom, dolinom Majne, gorjem Spessartom, Rhönom i Franačkom šumom. Središnji dio, u kojem su Franačka Jura i njemačko sredogorje, odvojen je od južnoga dijela Bavarske Dunavom. Južno od Dunava nalazi se Alpsko predgorje, koje dalje prema jugu prelazi u Alpe (Zugspitze, 2962 m; najviši vrh Njemačke). Rijeke utječu u Rajnu ili u Dunav; glavne su rijeke Dunav i Majna. U Alpskom predgorju i Alpama nalaze se mnoga, uglavnom ledenjačka jezera (Chiemsee, Ammersee, Tegernsee). Tradicionalno agrarna zemlja, Bavarska je i danas među vodećima po poljoprivrednoj proizvodnji u Njemačkoj, premda je udio poljoprivredne proizvodnje u bruto‑proizvodu pokrajine opao na samo 1,4%. Od ruda, kopa se ugljen, željezna ruda, grafit; eksploatacija nafte, prirodnoga plina, sječa drva. Snažan razvoj industrije nakon II. svjetskog rata potaknut je izgradnjom hidroelektrana i rafinerija nafte (Ingolstadt, Burghausen), koje se naftovodima (iz Marseillea, Genove i Trsta) opskrbljuju naftom, te nuklearnih elektrana. Industrija se pretežno koncentrirala u velikim gradovima (München, Augsburg, Nürnberg, Regensburg). Vodeće su elektrotehnička, informatička, automobilska, kemijska industrija, proizvodnja zrakoplova i strojogradnja, a razvijene su i prehrambena i drvna industrija te proizvodnja porculana i stakla. Važno je i izdavaštvo i tiskarstvo. Glavna prometna središta: München i Nürnberg. Važna je grana gospodarstva turizam; po turističko‑rekreacijskim sadržajima u alpskim i okolnim jezerskim područjima s mnogim kupališnim, lječilišnim i športskim središtima (Reichenhall, Garmisch‑Partenkirchen, Kissingen i dr.), po kulturnim priredbama (Festspiele u Bayreuthu) i različitim pučkim svečanostima (Münchener Oktoberfest), Bavarska je na prvome mjestu u Njemačkoj. Prometna važnost Dunava (glavna luka Regensburg) i Majne (Würzburg) porasla je izgradnjom kanala Rajna–Majna–Dunav (1992).
Do dolaska Rimljana (I. st. pr. Kr.) područje današnje Bavarske naseljavali su Kelti. Potkraj V. i početkom VI. st. na to se područje doselilo germansko pleme Bajuvara. Njihov je vojvoda Tassilo 787. priznao vrhovnu vlast franačkih kraljeva. U VIII. st. ondje su djelovali kršćanski misionari, među njima sv. Bonifacije; Bavarska je pokrštena i uvedena je crkvena organizacija. U granicama Bavarske između VIII. i X. st. nalazila se i Karantanija. Bavarski vojvoda Arnulf (907–937) sukobio se s njemačkim kraljem Henrikom I. te povećao samostalnost Bavarske, a njegov sin Eberhard otkazao je feudalno poklonstvo kralju Otonu I. Velikomu i izgubio prijestolje 938. Bavarska se ponovno našla pod vrhovnom vlašću njemačkoga kralja. Tijekom druge polovice X. st. pod vlašću Bavarske nalazile su se Istra, Furlanija i Verona (do 976). Godine 1155. njemački car Fridrik I. Barbarossa izdvojio je iz Bavarske posebnu kneževinu Austriju i predao je u nasljednu vlast Babenbergovcima. Iz Bavarske su također izdvojene Štajerska i Istra. Bavarski su vojvode često dolazili u sukob s carevima, koji su pokušavali ograničiti postojeću samostalnost Bavarske.
Pošto je vojvoda Henrik Lav otkazao poslušnost caru Fridriku I. Barbarossi, car je vlast u Bavarskoj predao Otonu Wittelsbachu (1180). Njegovi su nasljednici vladali do 1918. U doba reformacije Bavarska je ostala katolička zemlja. Bavarski vojvode, osobito Albrecht V., pokazivali su veliko zanimanje za obranu Katoličke crkve i zahvaljujući tomu dobili su od pape posebne ovlasti nadzora nad Crkvom u Bavarskoj. Potkraj XVI. st. iz Bavarske su protjerani protestanti. Tijekom Tridesetogodišnjega rata Bavarska je bila članica Katoličke lige. Vrhovni zapovjednik vojske Lige postao je bavarski vojvoda Maksimilijan I. (1597–1651). Kao bedem katoličanstva Bavarska je postala metom napada protestanata i doživjela je velika materijalna razaranja. Maksimilijan je kao nagradu za pomoć pruženu caru Ferdinandu II. dobio Gornju Falačku i čast izbornoga kneza (1623., potvrđeno 1648). To je znatno povećalo ugled dinastije Wittelsbach i omogućilo uvođenje apsolutizma. Tijekom Rata za španjolsku baštinu Bavarska je bila saveznica Francuske i zbog toga su je okupirale austrijske snage. U Ratu za austrijsku baštinu vojvoda Karlo Albert stao je na stranu Pruske protiv Marije Terezije. Vodio je vojni pohod na Češku, pa je izabran za cara. U protunapadu je austrijska vojska ponovno zauzela München.
Godine 1777. izumrla je bavarska linija Wittelsbacha. Izbio je Bavarski nasljedni rat (1778–79). Bavarsko prijestolje naslijedila je falačka linija Wittelsbacha, a Austrija je uspjela priključiti Innviertel (malo granično područje uz rijeku Inn). Kako vanjska politika, tako i rastrošan život bavarskih izbornih knezova Maksimilijana II. Emanuela (1679–1726), Karla Alberta (1726–45), Maksimilijana III. Josipa (1745–77) i Karla Teodora (1777–99) doveli su do teška gospodarskoga stanja u Bavarskoj. Potkraj XVIII. st. Bavarska je sudjelovala u borbama protiv Francuske. Pošto su Francuzi 1800. osvojili München, bavarske su trupe sudjelovale u ratu protiv Austrije i Rusije (1801) kao francuski saveznici. Za vjernost Napoleonu Bavarska je dobila Tirol, Vorarlberg i Salzburg, a njezinim je vladarima 1806. priznat kraljevski naslov. Godine 1808. ukinuto je kmetstvo. Nakon Napoleonovih poraza Bavarska je prešla na stranu njegovih protivnika pa je prepustila Austriji krajeve stečene nekoliko godina prije toga.
U Austrijsko-pruskom ratu 1866. Bavarska je isprva podupirala Austriju, ali je nakon njezina poraza pristala uz Prusku. Godine 1871. ušla je u Njemačko Carstvo zadržavajući posebne povlastice. Nakon I. svjetskog rata vlast u Bavarskoj preuzela je Nezavisna socijalistička stranka, koju su kontrolirali komunisti. Dana 7. travnja 1919. proglašena je Bavarska Sovjetska Republika. Trupe središnje njemačke vlade iz Berlina, uz pomoć bavarskih dobrovoljaca, slomile su pobunu nakon tri tjedna (1. svibnja 1919).
Dvadesetih god. XX. st. München je postao središte njemačkoga nacionalsocijalizma. Bavarska je uspjela zadržati određen stupanj samostalnosti sve do Hitlerova dolaska na vlast. Godine 1933. dobila je guvernera, a od 1934. do 1943. bila je administrativna jedinica Trećeg Reicha. U proljeće 1945. zauzeli su je Amerikanci, pa se nakon II. svjetskog rata nalazila u američkoj okupacijskoj zoni (osim Lindaua, u francuskoj zoni). Stvaranjem Savezne Republike Njemačke (1949) Bavarska je postala jedna od saveznih zemalja.