struka(e):

behaizam ili bahaizam (prema arap. bahā’: slava, sjaj), moderni religijski pokret u islamu; razvio se iz perzijskog šijizma u XIX. st., nazvan po utemeljitelju Bahaullahu, Babovu sljedbeniku (→ babizam). Nastao je 1863., kada se Mirza Husejn Ali Nuri u Bagdadu proglasio »slavom Božjom« (Bahā’ Ullāh), dvanaestim imamom i iščekivanim mahdijem. Premda iz islama preuzma strogi monoteizam, a iz šijizma iščekivanoga mahdija, behaizam se oblikovao kao posebna sinkretistička religija. Iz novoplatonizma je preuzet nauk da je Bog svjetlo spoznaje i ljubavi te učenje o kozmičkim ciklusima. Uključene su i neke sastavnice prosvjetiteljstva (usklađenje vjere i znanosti) te neki humanitarni elementi iz kršćanstva. Behaizam je raširen u Aziji, Africi, zapadnoj Europi i SAD-u; ima oko 6 milijuna vjernika.

Citiranje:

behaizam. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 23.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/behaizam>.