Bestužev-Rjumin [b’istu'žif r’u'm’in], Aleksej Petrovič, ruski državnik i diplomat (Moskva, 1. VI. 1693 – Sankt Peterburg, 21. V. 1766). Školovao se u Kopenhagenu i Berlinu. Od 1721. poslanik Rusije u Danskoj, potom u Hamburgu i Saskoj. Carica Elizabeta postavila ga je za vicekancelara 1741., a za kancelara 1744. Imao je odlučan utjecaj u ruskoj vanjskoj politici. Bio je naklonjen Velikoj Britaniji i Austriji, a protivnik Pruske i Francuske, u kojoj je gledao glavnog protivnika ruskih interesa u Osmanskom Carstvu, Poljskoj i Švedskoj. S Austrijom sklopio savez 1746., a s Velikom Britanijom sporazum 1747. Približavanjem Francuske Austriji, a Velike Britanije Pruskoj, propale su njegove kombinacije, pa su ga politički protivnici uspjeli zbaciti, 1758. zatvoriti i osuditi na smrt. Presuda je izmijenjena u progonstvo (1759), odakle se vratio kada je Katarina II. stupila na prijestolje (1762).
