binarni ili dijadski brojevni sustav (lat. bini: po dva; grč. δυάς: dvoje, dvojina), aditivno-multiplikativni brojevni sustav s osnovicom dva u kojem se svaki broj može predočiti uporabom dviju znamenaka. Prvi ga spominje španjolski matematičar Juan Caramuel (1606–82) u djelu Dvoglava znanost (Mathesis biceps, 1670). Podatci u računalima (tekst, glazba, slike, filmovi…) zapisuju se u obliku brojeva u binarnome brojevnom sustavu.
Usporedba zapisa nenegativnih brojeva u dekadskome i binarnome brojevnom sustavu
dekadski zapis |
0 |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
binarni zapis |
0 |
1 |
10 |
11 |
100 |
101 |
110 |
111 |
1000 |
1001 |
1010 |
Pretvorba dekadskoga zapisa prirodnoga broja u binarni
Dekadski zapis broja pretvara se u binarni tako što se broj cjelobrojno podijeli brojem dva i zapiše se ostatak. Količnik se nastavlja dijeliti brojem dva dok ne bude jednak nuli. Binarni zapis broja čine ostatci dijeljenja, s kraja prema početku, npr.:
23 : 2 = 11 (ostatak 1)
11 : 2 = 5 (1)
5 : 2 = 2 (1)
2 : 2 = 1 (0)
1 : 2 = 0 (1), dakle 10111.
Pretvorba binarnoga zapisa prirodnoga broja u dekadski
Binarni zapis broja pretvara se u dekadski tako što se svakoj znamenki binarnoga zapisa pridruži potencija broja dva: prvoj znamenki gledano s desne strane pridruži se 20, drugoj 21, trećoj 2² i tako redom, a na kraju se vrijednosti potencija zbroje. Primjerice, 10111 = 1 · 20 + 1 · 21 + 1 · 2² + 0 · 2³ + 1 · 24 = 1 + 2 + 4 + 0 + 16 = 23.
Cijeli brojevi u binarnome brojevnom sustavu
Računala za pohranu podataka rabe samo dva znaka, pa je za razlikovanje pozitivnih i negativnih brojeva razvijeno nekoliko konvencija.
Cijeli brojevi sa znamenkom kao predznakom izvode se tako da se pozitivni odnosno negativni predznak binarnoga broja prikaže s pomoću znamenke 0, odnosno 1, na krajnjem lijevom mjestu binarnoga niza. Ako je broj s predznakom prikazan kao binarni niz n znamenaka, vrijednost broja prikazuje n – 1 znamenka.
Dvojni komplementarni zapis cijelih brojeva izvodi se tako da se za prikaz broja unaprijed odredi broj znamenaka (manji pozitivni brojevi započinju s nulama, npr. u osmeroznamenkastome sustavu jedan je 00000001, dva 00000010), a negativni brojevi dobiju se od pozitivnih kad se pozitivnim ekvivalentima stave jedinice umjesto nula i nule umjesto jedinica (komplementarni oblik, npr. u osmeroznamenkastome sustavu broj minus jedan je 11111110, minus dva je 11111101) i tako dobivenim komplementima doda jedan (dvojni komplementarni oblik, npr. u osmeroznamenkastome sustavu minus jedan je 11111111, minus dva je 11111110). Taj oblik zapisa cijelih brojeva primjenjuje se najčešće jer omogućuje najjednostavnije računalno računanje: oduzimanje brojeva postaje zbrajanje umanjenika i broja suprotnog umanjitelju.
Usporedba prikazâ cijelih brojeva u binarnome brojevnom sustavu
dekadski prikaz |
– 5 |
– 4 |
– 3 |
– 2 |
– 1 |
0 |
1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
binarni prikaz nenegativnih brojeva |
|
|
|
|
|
0 |
1 |
10 |
11 |
100 |
101 |
binarni prikaz sa znamenkom kao predznakom |
0101 |
0100 |
011 |
010 |
01 |
0 |
11 |
110 |
111 |
1100 |
1101 |
binarni prikaz u komplementarnom obliku (4 znamenke) |
1010 |
1011 |
1100 |
1101 |
1110 |
0000 |
0001 |
0010 |
0011 |
0100 |
0101 |
binarni prikaz u dvojnome komplementarnom obliku (4 znamenke) |
1011 |
1100 |
1101 |
1110 |
1111 |
0000 |
0001 |
0010 |
0011 |
0100 |
0101 |