Biundović, Ivan Franjo (Biondi [bio'~], Blondus, Byondy, Bjundović; Francis), romanopisac, povjesničar i diplomat (Hvar, prosinac 1573 – Aubonne, Švicarska, 1645). Završio pravo u Padovi, bio odvjetnik u Hvaru, a 1605. izaslanik hvarske pučke skupštine u Veneciji. Ondje je 1606. postao privatni tajnik mletačkog veleposlanika Pietra Priulija u Parizu, gdje je stupio u dodir s protestantima. Vratio se u Veneciju 1608. te postao tajnim agentom pri engleskoj ambasadi. God. 1611. stigao je u Dubrovnik i tamošnje vlasti izvijestio o pripremanju urote braće Rastić. Od 1613. boravio u Londonu; 1622. postao stalnim članom engleskog dvora te od Jakova I. dobio plemićku titulu. Nakon sloma monarhije povukao sa ženom 1643. na imanje njezina brata, švicarskog protestanta Theodorea Turqueta de Mayernea, u Aubonnei u Švicarskoj, gdje je živio do smrti. Na talijanskom napisao je roman Eromena (1624), njegov nastavak Prognana djevojka (La donzella desterrada, 1627), a nedovršeni dio te trilogije, Il Coralbo, dovršio je 1632. autor pod pseudonimom Carlo Boer. Tijekom XVII. stoljeća njegovi su romani prevedeni na druge jezike (Eromena na engleski, francuski i njemački, a Prognana djevojka na njemački i engleski). U Veneciji je 1637–44. objavio povijesno djelo Povijest građanskog rata u Engleskoj između dviju kuća Lancaster i York (L’istoria delle gverre civili d’Inghilterra tra le due Case di Lancastro e Iorc). Već je 1641. prva knjiga izašla i na engleskome. U njoj autor obrađuje razdoblje od Rikarda II. do Henrika VII. (1377–1509). Pripisuju mu se i neka neobjavljena djela (Povijest češkog ustanka, Povijest Venecije, prijevod Sidneyeve Arcadije).