Blažević-Krietzman [kri:'cmən], Neda Miranda, hrvatska književnica (Gračac, 1. I. 1951 – Zagreb, 19. X. 2021). Diplomirala je komparativnu književnost i sociologiju 1976. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radila je 1981–89. kao urednica u obrazovnom programu Radio Zagreba, živeći u Berlinu (gdje je studirala likovne umjetnosti), Zagrebu i SAD-u; od 1991. živjela većinom u SAD-u, gdje je 1993–2007. radila kao profesorica na St. Catherine Universityju u St. Paulu. U knjigama pjesama (Zebra preko St. Ruka, 1976; Vrt Dobre nade, 1979; Mimikrija, 1981; Nedogled, 1984; Ianus, 1989; NeoNTinte, 1991; Mappa Mundi, 2006; Vezuvska vrata, 2011) koristi se iskustvima postmoderne zapadne poezije. Prozno stvaralaštvo (Razglednica, 1979; Chagallov rođendan, 1988; romani Američka predigra, 1989; Ples na pepelu, 1994; Zmajeve glave i tajna dvanaest magičnih jaja – The Dragonheads and the Twelve Magical Eggs, 2008) gradi kao spoj putopisa, pripovijetke i interpretacija mitova. Život u SAD-u njezino prozno stvaralaštvo proširuje temama multikulturalnosti i problemom identiteta, a radnju često premješta u Californiju (knjiga novela Marilyn Monroe, moja majka, 2012; roman Potres, 2014). Objavila je autobiografsku knjigu Opseg otpora (2017), pisala radiodrame (König, 1985; Trajni put Alice James, 1989), književne i likovne kritike te putopise. Pisala je i na engleskom jeziku, a djela su joj prevođena na njemački, francuski i talijanski. Od 1981. bavila se fotografijom, slikarstvom i skulpturom.