Boleslav IV. Kovrčavi (poljski Bolesław IV Kędzierzawy [bole'słaf kẽǯeža'vɨ]), poljski veliki knez (?, oko 1122 – ?, 5. I. 1173). Pripadnik dinastije Pastovića, sin Boleslava III. Krivoustoga i njegove druge supruge Salome von Berg-Schelklingen. Kad je oporukom njegova oca 1138. Poljska podijeljena u četiri nasljedna posjeda s tzv. seniorskim (starješinskim) pravom (pri čemu titula velikoga kneza pripada najstarijemu sinu), kao drugi sin postao je knez Mazovije te s mlađim bratom Mieszkom III. Starim vodio 1142–46. rat protiv polubrata, velikoga kneza Vladislava II. Izgnanika, kojega su prognali te je 1146. Boleslav postao veliki knez. Rimsko-njemački car Fridrik I. Barbarossa osvojio je 1157. Šlesku i pokušao vojnim putem vratiti Vladislava na vlast, ali se Boleslav prihvaćanjem careva vrhovništva i plaćanjem ratne odštete održao na vlasti, prepustivši Šlesku 1163. Vladislavovim sinovima Boleslavu I. Visokomu (Bolesław I Wysoki) i Mieszku IV. Krivonogomu (Mieszko IV Plątonogi), koji je bio i poljski veliki knez 1210–11., čime nastaje dinastija šleskih Pjastovića. Pod geslom križarskoga rata pokušao je 1166. osvojiti baltičke zemlje nepokrštenih Slavena i Prusa, pri čemu je poginuo mlađi brat Henrik, knez Sandomierza nad kojim je Boleslav preuzeo vlast, dodijelivši 1168. Wiślicu petomu bratu Kazimiru II. Pravednomu, čime je osujetio njegovu pobunu i pokušaj Mieszka Krivonogoga da tada preuzme velikokneževsko prijestolje. Borbe oko seniorske vlasti nastavile su se sve intenzivnije za Boleslavove bolesti 1172–73., kada je izbio sukob između dvojice Vladislavovih sinova oko šleskoga kneževstva, a Mieszko III. podupire velikokneževske pretenzije Boleslava Visokoga te njegova sina Jaroslava Opolskoga (Jarosław opolski) (rat u Šleskoj okončala je intervencija Fridrika Barbarosse). Zbog oslonca o Barbarossu, Poljska je za njegove vladavine priznavala protupape. Naslijedio ga je Mieszko III. Stari.
