Boris Arpadović (Boris Kalamanos), hrvatsko-ugarski velikaš (Kijev, 1113 – 1154. ili 1155). Sin kralja Kolomana i princeze Eufemije, kćeri kijevskoga velikoga kneza Vladimira II. Vsevolodoviča Monomaha, polubrat kralja Stjepana II. Arpadovića. S obzirom na to da mu je majka bila optužena za preljub, Koloman ju je protjerao, a Borisa nije priznao. Nakon što je Bela II. Slijepi bio 1131. okrunjen za hrvatsko-ugarskoga kralja, Boris je, smatrajući se zakonitim Kolomanovim nasljednikom, uz pomoć poljskoga kralja Boleslava III. Krivoustog sljedeće godine napao Belu, koji ga je porazio i natjerao da se povuče u Kijev. U savezništvu s austrijskim markgrofom Henrikom Jasomirgottom ponovno je 1145–46. napao Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo u nadi da će osvojiti prijestolje, no porazio ga je Belin nasljednik Geza II. Arpadović. Nakon 1147. povukao se u Konstantinopol, gdje mu je car Emanuel I. Komnen pružio utočište. U posljednjem pokušaju da, uz bizantsku potporu, postane hrvatsko-ugarski kralj, Boris je 1154. ili 1155. poginuo u jednom od sukoba između Bizantskog Carstva i Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva.
