Cantor [ka'~], Georg, njemački matematičar (Sankt Peterburg, 3. III. 1845 – Halle, 6. I. 1918). Doktorirao (1867) na Sveučilištu u Berlinu. Bio profesor matematike i filozofije na Sveučilištu u Halleu (1869–1913). Osnivač je moderne teorije skupova, koju je sustavno obradio u djelu Osnove opće teorije mnogostrukosti (Grundlagen einer allgemeinen Mannigfaltigkeitslehre, 1883). Prvi je precizno definirao beskonačni skup, otkrio je da nisu svi beskonačni skupovi jednako brojni, razlikovao prebrojive beskonačne skupove (npr. skupovi prirodnih i racionalnih brojeva) i neprebrojive beskonačne skupove (npr. skupovi iracionalnih i realnih brojeva). Razmatranjem svojstava skupa točaka na dužini, koji je poslije nazvan Cantorov skup, utemeljio je topologiju skupa točaka. Hipotezom kontinuuma opisao je moguće brojnosti beskonačnih skupova kojima je kardinalni broj veći od kardinalnoga broja skupa prirodnih brojeva, a manji od kardinalnoga broja skupa realnih brojeva. Prvi je jasno opisao transfinitne brojeve, bijekciju (bijekcijska funkcija, obostrano jednoznačno preslikavanje) i dr. Bio je član njemačke Nacionalne akademije znanosti Leopoldina (od 1889). Po njem je nazvan planetoid (16246 Cantor).