Češka (Česko; Republika Češka/Česká republika), država u srednjoj Europi. Na zapadu i sjeverozapadu graniči s Njemačkom (815 km), na sjeveru i sjeveroistoku s Poljskom (762 km), na jugoistoku sa Slovačkom (252 km), a na jugu s Austrijom (362 km); obuhvaća 78 866 km².
Prirodna obilježja
Češka se sastoji od dviju velikih prirodnih cjelina: Češke zavale na zapadu i manje Moravske zavale na istoku. Međusobno su odvojene Češko moravskom visočinom. Češka je zavala blago valoviti ravnjak, većim dijelom nagnut prema sjeveru (66,7% ukupne površine niže je od 500 m). Okružuju ga stare kristalične planine: Šumava (1378 m), Češka šuma (Český les; 1042 m), Rudna gora (Krušné hory; 1244 m) i Sudeti, u kojima glavne skupine čine Krkonoše (Sněžka, 1602 m; najviši vrh Češke), Orlické hory i Jeseníky. U sjevernom dijelu Češke zavale pruža se plodna Polapska nizina. Južni je dio sredogorjima raščlanjen na više manjih zavala. Na sjeverozapadu su Doupovské hory (934 m) i České středohoří (837 m), vulkanske gore s termalnim izvorima u podnožju. Češka zavala s okolnim planinama i Češko moravskom visočinom (836 m) čini Češki masiv. Građen je u osnovi pretežito od granita i gnajsa prekambrijske starosti, u sjevernom dijelu prekriven paleozojskim škriljevcima. U Češkoj zavali prevladavaju sedimentne stijene različite starosti. Moravska zavala prijelazno je područje između staroga Češkog masiva na zapadu i mlađega nabranoga gorja – Karpata na istoku. Ispunjena je pretežito tercijarnim sedimentima. Moravska je zavala odvojena od zavale Odre na sjeveru niskim Moravskim vratima (prijevoj Hranice, 302 m). Zavala Odre tektonska je udolina koja odvaja gorje Jeseníky (Sudeti) od Beskyda (Zapadni Karpati). U zapadnoj Moravskoj, sjeverno od Brna, razvijeni su krški oblici (Moravski krš). Zapadni Karpati (Beskydi; do 1071 m) pružaju se duž češko slovačke granice. Građeni su od mezozojskih i kvartarnih (paleogenih) naslaga fliša.
Češka ima umjereno kontinentalnu klimu. U zapadnom je dijelu jači utjecaj oceana (zapadni vjetar s oceana donosi brze i česte promjene zračnih masa i veću količinu oborina), a u Moravskoj i Šleskoj kontinentalni utjecaj. Najtoplije su nizine (Polapska nizina, dolina Morave) sa srednjom siječanjskom temperaturom od –0,9 °C (Prag) do –2,5 °C (Brno) i srednjom srpanjskom oko 18 °C (Plzeň 17,8 °C; Prag 19,1 °C). U planinama Češkoga masiva i Karpatima temperature su znatno niže: srednja je siječanjska temperatura oko –7 °C (Sněžka –7,2 °C), a srpanjska 8 °C do 10 °C (Sněžka 8,3 °C). Srednja je godišnja količina oborina od 450 mm u srednjem dijelu Češke i Moravske zavale (Prag 446 mm) do 1500 mm i više na planinskim pristrancima (Beskydi; Lysá hora 1532 mm). Najviše je oborina početkom ljeta (lipanj), a najmanje zimi (veljača).
Najveći dio Češke – Češku zavalu – odvodnjava Laba u Sjeverno more. Glavni su pritoci Labe (u Češkoj 370 km) Vltava (433 km) s Berounkom i Ohře. Moravsku zavalu odvodnjavaju Morava (246 km) i Dyje (306 km) preko Dunava u Crno more. Glavna je razvodnica između porječja Labe i Morave Češko moravska visočina. Sjeverni dio Moravske pripada porječju Odre (135 km u Češkoj), odnosno slijevu Baltičkoga mora.
Šume prekrivaju 33,3% površine; prevladavaju crnogorične šume (smreka), a samo u nižim predjelima rastu bukove i hrastove šume.
Stanovništvo
U Češkoj živi 10 436 560 st. prema popisu 2011. godine (10 516 125 st. prema procjeni 2013) ili 132 st./km². Najgušće je naseljeno gospodarski najrazvijenije područje Praga (2566 st./km²) te sjeverna Moravska (moravska Šleska; 228 st./km²) i južna Moravska (163 st./km²), a najrjeđe više planinsko područje i južna Češka (63 st./km²). Stanovnici su Česi (64,3%, 2011), Moravci (5,0%), Slovaci (1,4%), Ukrajinci (0,5%), Poljaci (0,4 %, uglavnom u sjeveroistočnoj Moravskoj), Vijetnamci (0,3%), Nijemci (0,2%; u sjevernoj i sjeverozapadnoj Češkoj) i dr. Službeni je češki jezik, a govore se i jezici manjina (slovački, madžarski, njemački i dr.). Među vjernicima (20,8% populacije, 2011) prevladavaju rimokatolici (49,9%). Unatoč većemu useljivanju od iseljivanja, od 1994. do 2002. god. broj se stanovnika Češke smanjivao prosječno godišnje za 1,0‰ a od 2003. raste (prosječno godišnje 3,4‰ u razdoblju 2003–2012). To je rezultat negativna prirodnog priraštaja od 1994. do 2005. godine (prosječna je godišnja stopa pada broja stanovnika bila 1,5‰), a od 2006. do 2012. Češka je bilježila pozitivan prirodni priraštaj (0,5‰ prosječno godišnje). Godine 2012. stope nataliteta i mortaliteta su se izjednačile (10,3‰), a smrtnost dojenčadi bila je samo 2,6‰. U Češku se 2012. uselilo 10 300 osoba više nego što se iselilo iz zemlje. Populacija Češke demografski je stara (osobito u središnjem i istočnom dijelu); u dobi do 14 godina samo je 14,3% stanovništva, od 15 do 64 godine 69,9%, a u dobi od 65 i više godina 15,8% stanovništva (2011). Očekivano je trajanje života za žene rođene 2012. godine 80,9 godina, a za muškarce 75,0 godina. Od 5 080 573 ekonomski aktivnih stanovnika (popis 2011) nezaposleno je 9,8%; u poljoprivredi, šumarstvu i ribarstvu radi 2,7%%, u industriji, rudarstvu i građevinarstvu 32,2%, a u uslužnim djelatnostima 65,1%% zaposlenih stanovnika. Sveučilišta imaju Prag (osnovano 1348), Olomouc (1573), Brno (1919), Pardubice, Plzeň. Glavni i najveći grad je Prag (češki Praha) s 1 246 780 st. (2013). Ostali su veći gradovi (2013) Brno (378 327 st.), Ostrava (297 421 st.), Plzeň (167 472 st.), Olomouc (99 471 st.), Liberec (102 113 st.), České Budějovice (93 467 st.), Hradec Králové (93 035 st.), Ústí nad Labem (93 747 st.), Pardubice (89 467 st.), Havířov (77 371 st.), Zlín (1948–89. Gottwaldov; 75 555 st.), Kladno (68 551 st.) i Most (67 490 st); u gradovima živi 73,6% stanovništva (2011).
Gospodarstvo
Napuštanje socijalističke ekonomije uz privatizaciju većega dijela državne imovine započinje 1991., u državnoj zajednici sa Slovačkom, sporazumno održanoj do 1993 (razlazom od Slovačke, češko-slovačka kruna zamijenjena je češkom krunom u paritetu 1:1). Tranziciju k tržišnom gospodarstvu olakšala je razmjerno razvijena i pretežno industrijska gospodarska struktura. Reformama se poticalo privatno poduzetništvo, kojega je udjel u stvaranju BDP-a porastao s 3% (1990) na 39% (1993) te na približno 70% (2000). Vrijednost BDP-a povećana je s 40,8 milijarda USD (1993) na 61,8 milijarda USD (2000); BDP po stanovniku uvećan je s 3956 USD (1993) na 6028 USD (2000). Početkom 2000-ih češko je gospodarstvo bilo jedno od najstabilnijih među tzv. tranzicijskim ekonomijama; pregovori o pridruživanju Europskoj uniji (vođeni od 1999) okončani su članstvom 2004. Pristupanje Europskoj uniji utjecalo je na znatan porast BDP-a (2008. je 236,8 milijarda USD; oko 22 800 USD po stanovniku), ali je potom svjetska financijska kriza uzrokovala njegov pad (2015. je iznosio 188 milijarda USD; oko 17 830 USD po stanovniku). Postupan gospodarski oporavak rezultirao je porastom BDP-a na 248,9 milijarda USD (2018), te na 250,6 milijarda USD (2019). Zatim dolazi do novog pada uzrokovanoga pandemijom bolesti COVID-19, te 2020. BDP iznosi 243,5 milijarda USD (22 762 USD po stanovniku). Stopa nezaposlenosti smanjena je sa 6,9% (2013) na 2,9% (2020). U sastavu BDP-a (2018) vodeći je uslužni sektor (62%), a slijede industrijski (35,8%) i poljoprivredni (2,2%). Početkom 2000-ih ubrzano se razvija turizam, te su prihodi koje ostvaruje povećani s 3,3 milijarde USD (2002) na 9,2 milijarde USD (2008); potom su manji i osciliraju, a 2019. iznosili su 7,9 milijarda USD. Proizvodnja automobila i drugih vozila, te njihovih dijelova i opreme, čini najveći dio industrijskoga sektora (nacionalni proizvođač Škoda Auto od 1991. u sastavu je njemačkoga Volkswagen AG). U ostaloj su industrijskoj ponudi strojevi i oprema, računala, kovine, kemikalije, proizvodi od stakla, lijekovi, odjeća, prehrambeni proizvodi, pića i dr. U poljoprivrednoj su ponudi žitarice, šećerna repa, krumpir, uljana repica i dr. Prirodna bogatstva čine ugljen, kaolin, grafit, sol, znatan šumski fond i dr. Vrijednost izvoza 2019. bila je 199,4 milijarde USD, a uvoza 179,2 milijarde USD. U izvozu prevladavaju automobili i druga vozila te njihovi dijelovi, komunikacijski uređaji i oprema, računala, metalurški proizvodi, lijekovi, hrana, pića, namještaj i dr. (sličan je i sastav uvoza, uz sirovu naftu i naftne derivate). Prema udjelu u izvozu vodeći su partneri Njemačka (31,8%), Slovačka (7,5%), Poljska (6%) i Francuska (5,1%). Najviše uvozi iz Njemačke (24,6%), Kine (15,8%), Poljske (7,6%) i Slovačke (4,3%). Veličina je javnoga duga 38,1% BDP-a (2020).
Promet
Prometnu mrežu čini 9568 km željezničkih pruga (2010), od toga 3210 km elektrificiranih, te 55 752 km asfaltiranih cesta (2010), od toga 734 km autocesta i 422 km brzih cesta. Za promet robe najvažnija je cestovna mreža (79% prevezene robe u Češkoj otpada na cestovni promet, 2010); najgušća je u središnjoj i sjevernoj Češkoj. Duljina je unutarnjih plovnih putova 676 km (2010). Najveći dio riječnoga prometa odvija se na Labi s Vltavom (glavne luke Děčín, Prag i Ústí nad Labem), koje povezuju zemlju sa Sjevernim morem (Hamburg); Odra povezuje sjevernu Moravsku preko poljske luke Szczecin s Baltičkim morem. Međunarodne zračne luke imaju Prag (Ruzyně), Brno, Karlovy Vary, Kunovice, Ostrava, Pardubice. Kroz Češku prolazi naftovod iz Rusije te međunarodni europski plinovod.
Novac
Novčana je jedinica češka kruna (česká koruna, Kč; CZK); 1 kruna = 100 halera (haléřů).
Povijest
Povijesna pokrajina u srednjoj Europi, kroz srednji vijek pa do 1918. imala je status kraljevstva unutar Svetoga Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti i poslije Habsburške Monarhije. Područje Češke naselili su u V. st. keltski Boji (po kojima ima ime na njemačkome Böhmen); u I. st. osvojili su je germanski Markomani, a u V–VI. st. Slaveni.
Česi su naselili kraj oko srednjeg toka Labe između V. i VI. st. i postupno se proširili po Češkoj i Moravskoj. Godine 623–658. područje Češke bilo je u sklopu slavenske države kneza Sama, kratko je ovisjelo o Avarima, Francima, a nakon raspada Franačke države o Nijemcima (843). U Velikomoravskoj Državi (830–906) za kneza Rastislava (846–870) stanovništvo Češke primilo je kršćanstvo (sv. Ćiril i Metodije). S propašću Velikomoravske Države (dolaskom Madžara ili Ugra 906), središte države prebačeno je u Češku. Do X. st. Češka je bila pokrštena i učvršćena je državna vlast na čelu s dinastijom Přemyslovića (VIII–XIII. st.). Za njihove vladavine izmjenjivala su se razdoblja neovisnosti i vazalnog odnosa prema Svetomu Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti. Nasljednu kraljevsku titulu dobio je Přemysl I. 1198. Vrhunac je država dosegnula za Otakara II. Přemysla (1253–78). Nakon njegova vojna poraza i smrti na Moravskom polju 1278. veći dio njegove države (od Baltika do Jadrana) pripao je rimsko-njemačkom caru Rudolfu I.; dinastija se ugasila 1306., a od 1310. kraljevi su iz kuće Luksemburgovaca (do 1437). Karlo IV. Luksemburgovac (1346–78; od 1355. ujedno rimsko-njemački car), proširio je svoju vlast na Lužicu i Šlesku. On je u Pragu 1348. osnovao prvo sveučilište u srednjoj Europi, a grad je neko vrijeme bio kulturno i umjetničko središte Europe. Isticao je češku neovisnost bez feudalne podložnosti Svetomu Rimskom Carstvu Njemačke Narodnosti. Kraj zlatnoga razdoblja donijeli su vjerski ratovi. Nakon spaljivanja J. Husa (1415) vođeni su u Češkoj i okolnim zemljama husitski ratovi (1419–36). Nakon bitke na Mohaču i smrti Ludovika II. Jagelovića (dinastija od 1417–1526) došli su s Ferdinandom I. na vlast Habsburgovci (1526–1918). Protureformatorsko stajalište Habsburgovaca dovelo je 1618. do ustanka češkog protestantskoga plemstva (ujedno i Tridesetogodišnji rat), svrgnuća Ferdinanda II. i izbora Fridrika V. Falačkoga za češkog kralja 1619., kao Fridrika I. Ustanici su bili poraženi 1620 (Bílá hora), a Češka je izgubila status kraljevstva i postala austrijskom pokrajinom. Kao reakcija na jaku germanizaciju već potkraj XVIII. st. počinje češki narodni preporod. Građanska skupština u tijeku 1848. tražila je ravnopravnost s Nijemcima i ujedinjenje čeških zemalja. Narodni odbor odbio je suradnju sa Svenjemačikm frankfurtskim parlamentom, a član Narodnog odbora F. Palacký, borac za federalističku Austriju, bio je predsjednik Slavenskoga kongresa u Pragu. Slom praškog ustanka u lipnju 1848. i zatim Bachov apsolutizam umrtvili su nakratko politički život. Od 1860-ih obnovljena je borba za autonomiju Češke i federalizaciju Monarhije, koju je prvo predvodila Staročeška stranka, a po izbornoj pobjedi 1891. mladočesi traže neovisnost. Sve jače težnje za odcjepljenjem od Monarhije zastupali su »realisti«, koji su od 1893. u sukobu s mladočesima. Njihov prvak T. G. Masaryk, koji je emigrirao 1914., organizirao je u inozemstvu pokret (Československá národní rada) protiv Austro-Ugarske Monarhije i za osnutak samostalne republike, a sve je to bilo odsudno pri odlučivanju o raspadu Austro-Ugarske i stvaranju novih država.
Tim činom Češka je postala dijelom novostvorene države Čehoslovačke i u njezinu se sastavu, uz prekid 1939–45., nalazila do sporazumnog razlaza sa Slovačkom 1. I. 1993., kada je proglasila neovisnost, a danas čini veći dio Češke Republike.
Predsjednik Václav Havel i premijer Václav Klaus provode političko-ekonomsku tranziciju i prozapadnu državnu politiku. Težeći regionalnoj suradnji, Češka je ostala članica Srednjoeuropske inicijative (članstvo Čehoslovačke od 1990) i Višegradske skupine koja se 1993. organizirala u Srednjoeuropsko područje slobodne trgovine (CEFTA). Češkoj je 1997. ponuđeno članstvo u NATO-u, a u ožujku 1998. Europska unija pozvala ju je na pregovore o pridruživanju. Koalicijska vlada Václava Klausa, koju su činile njegova Građanska demokratska stranka i njoj bliske stranke, održala se do parlamentarnih izbora 1998. Na njima su pobijedili dotad oporbeni socijaldemokrati, a njezin lider Miloš Zeman postao je premijer (do 2002). U ožujku 1999. Češka je primljena u NATO., a 2004. postala je članica Europske unije. Politička stabilnost održana je i početkom 2000-ih, socijaldemokrati su predvodili koalicijske vlade do 2006., nakon čega vlade uglavnom ponovno vodi Građanska demokratska stranka (do 2013., s premijerima Mirekom Topolánekom i Petrom Nečasom). U razdoblju 2003–13. predsjednik je bio Václav Klaus (reizabran je 2008), a od 2013. Miloš Zeman, reizabran 2018. Koalicijske su se vlade sastavljale i nakon parlamentarnih izbora 2013., 2017. i 2021., a najdulje su premijeri bili socijaldemokrat Bohuslav Sobotka (2014–17) i Andrej Babiš, vođa populističke stranke ANO (2017–21), od 2021. vladu stranaka centra i desnog centra vodio je Petr Fiala iz Građanske demokratske stranke. Nakon pobjede na predsjedničkim izborima u siječnju 2023. predsjednik republike postao je umirovljeni general Petr Pavel (na položaju je od ožujka 2023). Na parlamentarnim izborima u listopadu 2025. pobjeđuje stranka ANO te se u prosincu A. Babiš vraća na premijerski položaj, sastavivši koalicijsku vladu s manjim strankama desnice.
Politički sustav
Prema Ustavu od 16. XII. 1992 (stupio na snagu 1. I. 1993), s amandmanima donesenima u razdoblju 1997–2013., Češka je unitarna republika s parlamentarnim sustavom vlasti. Predsjednik republike je šef države i vrhovni zapovjednik vojske, biraju ga izravno građani za mandat od 5 godina, na najviše dva mandata. On je formalni nositelj izvršne vlasti, imenuje predsjednika vlade, a na njegov prijedlog i ministre te može u određenim okolnostima raspustiti Zastupnički dom i raspisati prijevremene parlamentarne izbore. Vlada, čiju opću politiku vodi njezin predsjednik, ima izvršnu vlast, za svoj je rad odgovorna Zastupničkom domu te mora imati povjerenje toga doma. Zakonodavnu vlast ima dvodomni Parlament, kojega čine Zastupnički dom (Poslanecká sněmovna) i Senat (Senát). Zastupnički dom ima 200 zastupnika, koje na 4 godine biraju izravno građani. Senat ima 81 člana, koji su također izabrani na općim, izravnim izborima, na 6 godina; svake dvije godine bira se trećina senatora. U slučaju razilaženja između domova, konačnu odluku, posebnom većinom, donosi Zastupnički dom, osim pri usvajanju ustavnih amandmana, izbornog zakona i međunarodnih ugovora, gdje su oba doma ravnopravna. Biračko je pravo opće i jednako, a imaju ga svi građani s navršenih 18 godina života. Na čelu je sudbene vlasti Vrhovni sud, a ispod njega su dva visoka suda, regionalni i okružni sudovi. Vrhovni upravni sud najviše je tijelo u upravnom sudstvu. Ustavni sud ima 15 sudaca, koje imenuje predsjednik republike, uz suglasnost Senata, za mandat od 10 godina. Država je administrativno podijeljena na 13 regija i glavni grad (koji ima status regije), a regije se dijele na općine. Nacionalni praznici: Dan oslobođenja 8. svibnja i Dan osnivanja republike, 28. listopada (1918).
Političke stranke
Socijalna demokracija (Sociálni demokracie – akronim SOCDEM), osnovana 1878 (kao Češka socijaldemokratska stranka u Austriji) stranka je lijevoga centra. Sudjelovala je u vlasti od 1920 (u oporbi 1929–35), a nakon njemačke okupacije (1939) i tijekom II. svjetskoga rata bila je dio vlade u egzilu. Zamire nakon uspostave komunističkog režima 1948., a obnavlja se 1989. prvo kao Čehoslovačka socijaldemokracija, od 1993. kao Češka socijaldemokratska stranka, a sadašnje ime uzima 2023. Jedna je od vodećih stranaka na više izbora od 1996. do 2017. Vodila je manjinske ili koalicijske vlade 1998–2006. i 2014–17., a u vladi je sudjelovala i 2018–21. Najdulje je vođa stranke bio Miloš Zeman (1993–2001., premijer 1998–2002. i predsjednik republike 2013–23). Na izborima 2021. ne prelazi izborni prag, kao ni 2025. na kojima sudjeluje zajedno sa stranačkim savezom Dosta! (Stačilo!) koji vodi Komunistička stranka Češke i Moravske. Kršćanska i demokratska unija – Češkoslovačka narodna stranka (Křesťanská a demokratická unie – Československá strana lidová, akronim KDU-ČSL), osnovana 1919., stranka je desnoga centra. Od 1921. sudjelovala je u vlasti, a nakon njemačke okupacije (1939) bila je dio vlade u egzilu. Nakon uspostave komunističkoga režima 1948. zamire. Iznova djeluje od 1989., te sudjeluje u vladama 1993–98., 2002–06., 2007–09. i 2014–17. Na izborima 2021. dio je koalicije Zajedno (s ODS-om i strankom TOP 09), pojedinačno osvaja četvrto mjesto po broju zastupnika i potom sudjeluje u vladi do 2025. kada je ponovno dio iste koalicije (osvaja peto mjesto) te prelazi u oporbu. Građanska demokratska stranka (Občanská demokratická strana – akronim ODS), osnovana 1991., stranka je desnoga centra. Bila je među vodećim strankama do izbora 2013. Predvodila je koalicijske vlade 1993–98 (Václav Klaus, vođa stranke 1991–2002., bio je premijer 1993–98. te predsjednik republike 2003–13), 2006–09. i 2010–13. Od 2013. u oporbi, na izborima 2021. dio je koalicije Zajedno (sa strankama TOP 09 i KDU-ČSL), osvaja drugo mjesto po broju zastupnika (iza stranke ANO) i ponovno predvodi koalicijsku vladu te vođa stranke Petr Fiala postaje premijer što je ostao do 2025. kada je ODS na izborima, u istoj koaliciji, također osvojio drugo mjesto i potom prešao u oporbu. Gradonačelnici i neovisni (Starostové a nezávislí – akronim STAN) stranka je centra osnovana 2004. Manji broj zastupnika ima od izbora 2010. nakon kojih podupire vladu do 2013., potom je u oporbi. Na izborima 2021 (na kojima je sudjelovala u savezu s Češkom piratskom strankom) osvojila je treće mjesto po broju zastupnika te je ušla u koalicijsku vladu. U oporbi je od izbora 2025. na kojima je zadržala treće mjesto. Tradicija, odgovornost, napredak (Tradice Odpovědnost Prosperita – akronim TOP; službeno TOP 09) stranka je desnoga centra osnovana 2009. Najveći izborni uspjeh ostvarila je 2010 (treće mjesto po broju zastupnika), te je potom do 2013. sudjelovala u vladi. Na izborima 2021. dio je koalicije Zajedno (sa strankama ODS i KDU-ČSL), ima manji broj zastupnika (šesto mjesto) i sudjeluje u vladi. S istom koalicijom sudjeluje i na izborima 2025., osvaja osmo mjesto i odlazi u oporbu. Češka piratska stranka (Česká pirátská strana), skraćeno Pirati, osnovana 2009., liberalna je i ekološka stranka. U parlamentu je od izbora 2017 (u oporbi). Nekoliko zastupnika ima nakon izbora 2021 (na kojima sudjeluje u izbornom savezu sa STAN-om), te je potom u koalicijskoj vladi (do 2024). Na izborima 2025. osvaja četvrto mjesto po broju zastupnika i prelazi u oporbu. Akcija nezadovoljnih građana (Akce nespokojených občanů – akronim ANO), osnovana 2012., populistička je stranka desnice (kao udruga osnovana je potkraj 2011., pa se naziva i ANO 2011). Na izborima 2013. druga je po broju zastupnika te 2014. ulazi u vladu, a 2017. osvaja relativnu zastupničku većinu te potom predvodi vladu (najprije manjinsku pa od 2018. koalicijsku sa socijaldemokratima), na čelu koje je bio osnivač i vođa stranke Andrej Babiš. Na izborima 2021. stranka je ponovno prva po broju zastupnika, ali prelazi u oporbu. Na vlast se vraća nakon izbora 2025. na kojima ostaje prva (povećavši broj zastupnika) te stvara koalicijsku vladu sa SPD-om i strankom AUTO. Sloboda i direktna demokracija (Svoboda a přímá demokracie – akronim SPD) stranka je ekstremne desnice osnovana 2015. U parlamentu je zastupljena od izbora 2015 (u oporbi). Na izborima 2025. osvaja šesto mjesto po broju zastupnika te ulazi u koalicijsku vladu. Motoristi za sebe (Motoristé sobe – AUTO), desničarska je i protuekološka stranka, osnovana 2022. U parlament ulazi na izborima 2025 (sedma po broju zastupnika) te ulazi u koalicijsku vladu.
