Chávez [ča'βes], Hugo (puno prezime Chávez Frías), venezuelski političar (Sabaneta, 28. VII. 1954 – Caracas, 5. III. 2013). Završio je 1975. Vojnu akademiju, 1982. osnovao tajni Bolivarski revolucionarni pokret (MBR), 1990. stekao je čin potpukovnika, a u veljači 1992. predvodio neuspješan vojni puč, zbog čega je zatvoren, ali je 1994. pomilovan. Osnovao je 1997. Pokret za V. republiku (MVR) te je kao kandidat koalicije nekoliko lijevih i nacionalističkih stranaka koju je predvodio MVR, s populističkim programom radikalnih društvenih promjena, u prosincu 1998. pobijedio na predsjedničkim izborima i u veljači 1999. stupio na položaj. Potom je raspisao izbore za Ustavotvornu skupštinu na kojima je koalicija predvođena MVR-om osvojila više od 90% mandata te su novim ustavom 2000. povećane predsjedničke ovlasti nakon čega je iste godine ponovno izabran za predsjednika. Osigurao je širu potporu povećanjem socijalnih programa (zahvaljujući rastu prihoda od nafte), no uspostavljanje sve veće vladine kontrole nad gospodarstvom i političkim životom dovelo je do masovnih prosvjeda koje su snage sigurnosti nastojale rastjerati nasiljem te do državnog udara 2002. kada ga je dio vojske svrgnuo, ali se uspio vratiti na položaj nekoliko dana kasnije. Uspješno je nadvladao i referendum o svom opozivu 2004. te ponovno pobijedio na izborima 2006. najavljujući uvođenje »socijalizma 21. stoljeća«. Potom je nacionalizirao telekomunikacijsku i naftnu industriju, dio električne industrije te druge ključne gospodarske grane, 2007. ujedinio je MVR s nekoliko manjih stranaka u Ujedinjenu socijalističku stranku Venezuele (PSUV), a iako je njegov prijedlog ustavnih promjena odbačen na referendumu iste godine, novim referendumom 2009. ukinuto je ograničenje broja predsjedničkih mandata te je još jednom izabran 2012. Postupno je uspostavljao sve autoritarniju vladavinu te ograničavao građanske i medijske slobode, a neučinkovito i korumpirano upravljanje gospodarstvom je pred kraj njegove vladavine dovelo do rasta inflacije i nestašica. Vanjsku je politiku, opisujući sebe kao antimperijalista, zasnovao na sukobljavanju sa SAD-om, održavajući blisko savezništvo s latinskoameričkim državama protivnicama SAD-a (Kuba, Bolivija, Nikaragva), kao i s drugim autoritarnim režimima, američkim globalnim suparnicima (Iran, Kina, Rusija).