Cherubini [kerubi:'ni], Luigi, talijanski skladatelj, teoretičar, nastavnik i administrator, pripadnik francuske škole (Firenca, 8. ili 14. IX. 1760 – Pariz, 15. III. 1842). Glazbenu poduku dobio u rodnome gradu, gdje su mu se izvodile i prve skladbe. Zahvaljujući stipendiji dobivao poduku od G. Sartija u Bologni i Milanu. Od 1784. djelovao je u Londonu kao uspješan operni skladatelj, a iduće ga je godine G. B. Viotti uveo u pariški intelektualni krug. God. 1789–92. bio je glazbeni direktor trupe koja izvodi talijansku operu. Godine 1795. imenovan je inspektorom za glazbu pri Konzervatoriju, uz F. J. Gosseca, A. M. Grétryja, J. F. Le Sueura i E. Méhula, s kojima je zajednički skladao niz himni. Za Restauracije djelovao je kao surintendant kraljevske glazbe, kada su mu crkvene skladbe bile bolje prihvaćane od opera; od 1822. bio je direktor novoga Konzervatorija. U operama je nagovijestio razvoj glazbene drame u XIX. stoljeću: za razliku od suvremenika, znatnu je pozornost posvetio elaboraciji ansambala i iskorištavao ekspresivnost recitativa. Živahna orkestracija, smisao za dramatiku u opernim završnicama i u harmoniji te realističan prikaz likova tajna su uspješnosti njegovih ozbiljnih herojskih i komičnih opera Lodoïska, (1791), Medeja (1797), a osobito Dva dana (Les Deux Journées, 1800) i dr. Uspjela su mu mnogobrojna crkvena djela za velike ansamble i svjetovna orkestralna glazba. Autor je i niza didaktičkih priručnika.