struka(e): engleska i anglofonske književnosti
Clarke, Arthur C(harles)
engleski književnik i publicist
Rođen(a): Minehead, 16. XII. 1917.
Umr(la)o: Colombo, Šri Lanka, 19. III. 2008.

Clarke [klα:k], Arthur C(harles), engleski književnik i publicist (Minehead, 16. XII. 1917Colombo, Šri Lanka, 19. III. 2008). U Londonu je od 1936. radio kao činovnik u ministarstvu obrazovanja, a za II. svjetskog rata tehničar je, kontrolor i instruktor radara u zračnim snagama (RAF). Preddiplomski studij matematike i fizike završio je 1948. na londonskom King’s Collegeu. Novele je objavljivao od 1946., a od 1951. bio je profesionalni pisac. Od 1956. živio je na Ceylonu, gdje se bavio ronjenjem na akvalung (i vodio školu ronjenja). Znanstveno-popularizacijskim knjigama i esejima (Međuplanetni let: uvod u astronautiku – Interplanetary Flight: An Introduction to Astronautics, 1950; Istraživanje svemira – The Exploration of Space, 1951., i dr.) utjecao je na NASA-ina postignuća, a u slavnom eseju 1945. zagovarao je razvoj geostacionarnih satelita; 1962. nagrađen je UNESCO-ovom nagradom za popularizaciju znanosti. Svjetsku slavu postigao je kao jedan od najčitanijih autora angloameričke znanstvene fantastike tzv. zlatnog doba (sredina XX. st.), dio tzv. velike trojke uz Isaaca Asimova i Roberta Heinleina. Prvi su mu romani bili fikcionalizacije tema iz njegove publicistike (Pijesci Marsa – The Sands of Mars, Uvod u svemir – Prelude to Space, oba 1951), a realistički pristup, temeljen na tehnološkim opisima i scijentističkom optimizmu »svemirske ere« zapadnog društva sredine XX. st., razradio je u romanima Zemaljska svjetlost (Earthlight, 1955) i Pad Mjesečeve prašine (A Fall of Moondust, 1961), smještenima na nastanjeni Mjesec. Zrela mu ostvarenja, počev od klasičnih romana Kraj djetinjstva (Childhood’s End, 1953), o utopijskom društvu koje je ostvarila blagonaklona diktatura izvanzemaljaca na štetu zemaljske kulture, te Grad i zvijezde (The City and the Stars, 1956), o dvama posljednjim ljudskim gradovima u dalekoj budućnosti, karakterizira odmjereno pripovijedanje nesklono stilizaciji, tematski i imaginacijski oslonjeno o kozmološku tradiciju engleske znanstvene romanse (H. G. Wells, Olaf Stapledon). Globalnu prepoznatljivost stekao je scenarijem za igrani film 2001: odiseja u svemiru (2001: A Space Odyssey, 1968), napisanom, prema noveli »Stražar vječnosti« (»The Sentinel of Eternity«, 1951), s redateljem Stanleyem Kubrickom, objavivši istoimeni roman koji je, kao i film, stekao status možda najpoznatijega ostvarenja znanstvene fantastike. Tu je, unatoč Clarkeovu racionalizmu i odbijanju duhovnog aspekta ljudske ličnosti i kulture, do izražaja došao interes za susret s onime što je ljudskoj znanosti, kulturi i načinu mišljenja nedokučivo i još nespoznatljivo (u skladu s Clarkeovom izjavom da je »svaka dovoljno napredna tehnologija nerazlučiva od magije« iz futurološke knjige Profili budućnosti – Profiles of the Future, 1962), a što se očitovalo, u pripovijesti o evoluciji koja čovjeka vodi k transcendenciji, kao sraz s mističnim, pa i religijskim aspektom svijesti, u suglasju s »osjećajem začudnosti« karakterističnim za klasičnu znanstvenu fantastiku (npr. u novelama »Devet milijardi Božjih imena« – »The Nine Billion Names of God«, 1953., i »Zvijezda« – »The Star«, 1955) koje je Clarke, uz Asimova, idealtipski predstavnik. Spisateljski je vrhunac dosegnuo nagrađivanim romanima Sastanak s Ramom (Rendezvous with Rama, 1973), o kontaktu s izvanzemaljcima (koji su opet onkraj ljudske imaginacije), i Rajski vodoskoci (The Fountains of Paradise, 1978), o gradnji svemirskog dizala. Potom je objavio blizu 20 romana, mahom nastavaka i koautorskih djela u velikoj mjeri obilježenih generičkim postupcima i akcijskim sekvencama; uz romane 2010: druga odiseja (2010: Odyssey Two, 1982., i film Petera Hyamsa, 1984), 2061: treća odiseja (2061: Odyssey Three, 1987) i 3001: završna odiseja (3001: The Final Odyssey, 1997), susret s naprednijom izvanzemaljskom civilizacijom razradio je u povezanoj trilogiji Vremenska odiseja, napisanoj sa Stephenom Baxterom (Oko vremena – Time’s Eye, 2003; Oluja sa Sunca – Sunstorm, 2005; Prvorođeni – Firstborn, 2007), s kojim je napisao i roman Svjetlost drugih dana (The Light of Other Days, 2000), dočim je s Gentryjem Leeom objavio romane Rama II (1989), Vrt Rame (The Garden of Rama, 1991) i Razotkriveni Rama (Rama Revealed, 1993). Od kasnih mu se romana ističe tek Pjesme daleke Zemlje (The Songs of Distant Earth, 1986), melankolično-filozofska meditacija o ljudskoj koloniji na oceanskom planetu, a posljednje mu je samostalno ostvarenje Božji čekić (The Hammer of God, 1993), o padu asteroida na Zemlju. Trajnu medijsku prisutnost i ikoničku prepoznatljivost održavao je kao TV komentator NASA-inih misija Apollo (tako i slijetanja na Mjesec 1969), publicist (oko 20 knjiga) i voditelj dokumentarnih TV serija (Misterije svijeta Arthura C. Clarkea – Arthur C. Clarke’s Mysterious World, 1980; Svijet zagonetnih sila Arthura C. Clarkea – Arthur C. Clarke’s World of Strange Powers, 1984–85; Tajanstveni svemir Arthura C. Clarkea – Arthur C. Clarke’s Mysterious Universe, 1994–95). Vitešku titulu (Sir) primio je 1998.

Citiranje:

Clarke, Arthur C(harles). Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/clarke-arthur-c-harles>.