concertato [končerta:'to] (tal.: koji je koncertirao, natjecao se), u baroknoj glazbi, naziv za stil i vrstu skladbe u kojoj se suprotstavljaju i izmjenjuju, tj. koncertiraju ili se natječu, različite skupine: glasovi i instrumenti, solistički i zborni sastav, kao npr. psalmi concertati, sonate concertate, aria concertata i sl. Izraz voci concertate označuje solističke glasove u baroknome vokalnom koncertu, a coro concertato skupina je solista koja se suprotstavlja zboru u višezbornoj skladbi.
