concertino [končerti:'no] (tal.: mali koncert).
1. U baroknoj glazbi, malen ansambl od 2 do 3 solista koji se u baroknom concertu grossu suprotstavlja ili natječe s cijelim ansamblom (tutti).
2. Općenito, u glazbi XIX. i XX. stoljeća, koncert za solističko glazbalo i manji orkestar, u kojem se teži sažetosti, kratkoći i lapidarnosti u iznošenju i razradbi glazb. materijala, katkad jednostavačna skladba manjih tehničkih zahtjeva nego u formi koncerta.
