Darije I. ili Darije Veliki (staroperzijski Dārajavauš, grčki Δαρεῖος, Dareῖos, latinski Darius), perzijski kralj iz dinastije Ahemenida (?, oko 550. pr. Kr. – ?, 486. pr. Kr.). Sin hirkanskoga satrapa Histaspa. Sudjelovao u uroti protiv uzurpatora Gaumate i zavladao 522. pr. Kr. Godine 513. pr. Kr. poduzeo neuspjeli pohod na Skite; osvojio Traciju i Makedoniju. Ugušio ustanak maloazijskih Grka (od 500. do 494. pr. Kr.), koje je pomagala Atena. To je dovelo do rata s Grcima, u kojem je njegova vojska od bure stradala kraj Atosa (492. pr. Kr.) i bila poražena na Maratonu (490. pr. Kr.). Daljnje ratovanje omeo je ustanak u Egiptu i Darijeva smrt. Darije I. je podijelio državu na satrapije poštujući mjesne običaje i zadržavši više službenih jezika. Uspostavio je pet prijestolnica (Pasargada, Perzepolis, Suza, Babilon, Ekbatana). Sredio je administraciju, uveo godišnje plaćanje poreza i jedinstven novčani sustav (→ darik), organizirao poštansku službu, brinuo se za gradnju cesta i napredak trgovine. Radi toga je poslao ekspediciju da istraži pomorski put za Indiju (Skilak iz Karijande), sagradio kanal između Nila i Crvenog mora i poslao ekspediciju da oplovi Afriku. Dao izgraditi velike palače i spomenike u Suzi, Persepolisu itd., čime je perzijska umjetnost dostigla najveći procvat. Naslijedio ga je sin Kserkso I.
