dekurija (lat. decuria, prema decem: deset), u rimskoj vojsci najmanja, osnovna jedinica konjaništva sastavljena od 10 konjanika. Tri dekurije sačinjavale su turmu, kojom je zapovijedao najstariji dekurion. Dioba na dekurije, bez obzira na broj ljudi koji su u dekuriju ulazili, primjenjivala se kod senatora, sudaca i gotovo kod svih staleža i korporacija. – Dekurion, u rimsko doba, općenito naziv za starješinu dekurije. Od I. st. pr. Kr. naziv za doživotnog člana općinskog vijeća (ordo decurionum), koje je u gradovima s latinskim ili rimskim građanskim pravom bilo nositelj samouprave i tvorilo zatvoreni povlašten stalež.
