dijanoetičke vrline

dijanoetičke vrline (grčki δıανοητıϰός: koji se tiče razuma), prema Aristotelu, umne vrline (krjeposti, grčki ἀρεταί) za razliku od ćudorednih ili etičkih vrlina (ἀρετὴ εϑıϰή); dok potonje nastaju navikavanjem, umne ili teoretske vrline (ἀρετὴ δıανοητıϰή) stječu se učenjem i djelatnost su samog uma. Aristotel navodi pet dijanoetičkih krjeposti kao pet svojevrsnih načina dohvaćanja istine (umijeće, znanost, razboritost, mudrost i umnost).