disgrafija (dis-1 + -grafija), poremećaj koji se očituje trajnim teškoćama s pisanjem, nevezano uz čovjekovu razvojnu dob, intelektualne i govorne sposobnosti te zdravlje osjetila vida i sluha. Prisutna je u 5 do 20% populacije; često je prati disleksija, a ponekad se vezuje i uz poremećaj pozornosti s hiperaktivnošću te autizam. Nekad korišteni nazivi (»minimalna cerebralna disfunkcija«, »organski poremećaj«, »psihoneurološki poremećaj«) danas se smatraju zastarjelima. Uzrokuju je nepravilnosti u radu dijelova mozga zaduženih za funkciju pisanja (napose motoriku prstiju i ruku), pamćenje te obradbu zvučnih i/ili prostorno-vizualnih informacija, zbog kojih osoba može imati nečitki i neujednačeni rukopis, izostavljati, premještati ili pogrešno dodavati slova, odn. slogove u riječima i/ili riječi u rečenici, imati problema s nepravilnim držanjem pisaljki, brzinom pisanja, organizacijom i pretvaranjem ideja u pisane riječi, uporabom dijakritičkih znakova i dr. Mahom je nasljedna, odn. genetski uvjetovana, no može biti i stečena (npr. u slučaju ozljeda i bolesti mozga ili psihičkih trauma), a prema težini simptoma dijeli se na laku, izraženu ili potpunu (nemogućnost pisanja naziva se agrafija). Uočava se najčešće početkom školovanja, a dijagnozu donosi skupina stručnjaka (učitelji, psiholozi, logopedi, defektolozi i dr.). Disgrafija je neizlječiva, ali se njezini simptomi mogu umanjiti vježbama pisanja te prilagodbom načina zapisivanja podataka (npr. tipkanjem na računalu umjesto pisanja pisaljkom).
U Hrvatskoj za potporu i pomoć osobama s poremećajima pisanja djeluje više udruga (npr. Hrvatska udruga za disleksiju te Udruga Dyxy: Županijska udruga za djecu i mlade s teškoćama čitanja, pisanja i učenja).
