struka(e):
ilustracija
DIŠNI ORGANI – 1. nosna šupljina, 2. usta, 3. ždrijelo, 4. grkljan, 5. jednjak, 6. dušnik, 7. lijeva dušnica, 8. desna dušnica, 9. lijevo pluće, 10. desno pluće
ilustracija
DIŠNI ORGANI, shematski prikazi pluća: 1. vodozemaca, 2. gmazova, 3. sisavaca

dišni organi ili respiratorni organi (kasnolat. respiratorius: koji služi za disanje), skup organa i org. struktura koje omogućuju izmjenu plinova između organizma i njegove okoline (→ disanje). Za takvu izmjenu plinova potrebno je da organi budu obilno prepleteni krvnim žilicama (vaskularizirani), da stijenka koja odjeljuje krv od njezine okoline bude što tanja i prikladna za brzu osmozu, da osmotska površina bude što prostranija i da odgovarajući mehanizam osigura prolaz kisika iz dišnog medija na dišne površine.

Životinjskomu su organizmu dišni organi za život u vodi škrge, a za život na zraku pluća i uzdušnice (traheje). Najprimitivniji je oblik disanja tzv. kožno disanje, koje se odvija putem tjelesne površine bez posredovanja specijaliziranih organa, a nalazimo ga u praživotinja, spužava i mješinaca. Škrge u različitih životinjskih skupina imaju različito podrijetlo, građu i smještaj, po obliku su više ili manje nitaste, razgranate, listolike. One se najčešće razvijaju kao modifikacija nekog dijela tjelesne površine, koja se povećala uvrtanjem i boranjem te preplela gustom mrežom krvnih kapilara i tako prilagodila izmjeni plinova. Od beskralježnjačkih životinjskih skupina tipičniji oblik škrga javlja se u viših rakova, većine morskih puževa i glavonožaca. U kolutićavaca mnogočekinjaša kao škrge djeluju lažne nožice (parapodiji); u morskih zvijezda, ježinaca i zmijača ulogu škrga imaju vodene (ambulakvalne) nožice; u trpova škrge nadomješta tzv. dišno stablo ili vodena pluća. Učinak dišnih organa u prijenosu plinova u morskih životinja upotpunjuju krvni pigmenti hemoglobin, hemocijanini i dr., koji svojim fiziološkim odlikama omogućuju i iskorištavanje razmjerno malih količina kisika iz morske vode. Sposobnost njihove krvi da veže veliku količinu kisika, povoljni tlakovi tovarenja (najmanji tlak kisika u vodi pri kojem se krvni pigment može kisikom zasititi) i rastovarivanja (najmanji tlak kisika u krvi pri kojem kisik može prelaziti iz krvi u tkivo) omogućuju im život i u okolnostima vrlo velike oskudice kisika, npr. u muljevitu morskom dnu. – Škrge i tjelesna površina osiguravaju izmjenu plinova svim vodozemnim (amfibijskim) organizmima, prvotno isključivo morskima, koji su se naknadno prilagodili dužemu ili kraćemu boravku izvan vode; to su npr. obična rakovica ili morski pauk (Carcinus maenas), pužić Littorina, riba hodalica (Periophthalmus koelreuteri) s močvarnih obala mangrova trop. Azije i dr. – Kopneni člankonošci (npr. stonoge, kukci) dišu uzdušnicama ili trahejama. One se sastoje od sustava cjevčica, koje se prema van otvaraju odušcima (stigmama), a u tijelu se granaju do najtanjih ogranaka tzv. uzdušničkih vlasatica (traheola), iz kojih kisik izravno, difuzijom, prelazi u stanice okolnoga tkiva. Uzdušnice u ovom slučaju obavljaju funkciju krvnih žila u krelježnjaka. Posebna su vrsta dišnog organa za zrak tzv. trahealna ili uzdušnička pluća, razvijena u nekih paučnjaka, smještena u stražnjem dijelu tijela (opistosomi) kao parni organi (1 do 4 para). Sastoje se od udubljenja tjelesne površine ili dišnoga predvorja i mnogobrojnih listolikih plosnatih nabora koji se redaju poput listova u knjizi. Kroz njih struji krv. U ličinaka nekih vodenih kornjaša nastale su posebne uzdušničke škrge, listaste izbočine kože s mnogim tankim ograncima uzdušnica.

Najrazvijeniji su oblik dišnih organa škrge i pluća u kralježnjaka. I škrge vodenih kralježnjaka i pluća kopnenih kralježnjaka razvijaju se u zametku iz nabora ždrijelne sluznice. Tipičan oblik škrga javlja se u riba: to su fino izrezani listići, puni tankih krvnih žilica, poduprti čvrstim lukovima, zaštićeni u posebnim udubinama tijela. U vodozemaca je škržni uređaj (vanj. škrge) značajan samo za ličinke, a najveći dio odraslih diše plućima. No, ima među njima dosta vrsta bez pluća ili sa slabo razvijenim plućima, pa one dišu kožom ili sluznicom koja presvlači usnu šupljinu. Pluća se u svojem najprimitivnijem obliku javljaju kao dišni organ u riba dvodihalica; smještena su na leđnoj strani ispod bubrega, a cjevčicom su spojena s jednjakom. Inače su pluća parni dišni organ životinja koje udišu zrak. Razvojno, ona su šuplja endodermska izraslina (divertikul) na trbušnoj (ventralnoj) strani ždrijelne stijenke zametka, koja se u daljnjem razvoju podijeli na desnu i lijevu polovicu. Po unutar. površini tih plućnih mješina razvije se obilata mreža izraslina, u kojima se razgranaju najtanje krvne kapilare. Kada se spomenute izrasline jako razrastu, građa unutar. stijenki pluća dobije spužvast izgled. Veza sa ždrijelom uspostavlja se diferencijacijom zračnih ili dišnih putova. U nižih kralježnjaka dišni putovi između pluća i ždrijela razmjerno su kratki. Tako npr. vodozemci imaju malen i kratak dušnik, kojemu se gornji dio već počinje modificirati i daje osnovu za glasilni organ grkljan. U gmazova se već ističe dobro odijeljena dišna cijev, dušnik (traheja), koji se račva na dvije dušnice (bronhije), a ove pružaju svoje najtanje ogranke u plućno tkivo razvijeno od unutar. plućnih stijenki. U ptica se, na donjem kraju dušnika, na mjestu grananja dušnica, razvio karakterističan ptičji glasilni organ, pjevalo ili syrinx. – Pluća koja su u nižih četveronožaca još razmjerno jednostavne građe, postaju sve složenija – kao prokrvljene mješine kojima se unutar. površina povećava mnogobrojnim pregradicama što dijele zračne prostore ili plućne alveole. U ptica se pluća na neki način produljuju u zračne mjehure tankih zidova koji se pružaju između ostalih organa, a ulaze i u neke kosti (pneumatične kosti). U repatih vodozemaca pluća su izdužena, lijevo pluće veće je od desnoga, a na osnovici su povezana. U gmazova su često asimetrična, u nekih zmija čak nerazvijena. No i uza svu strukturnu raznolikost, pluća u svih četveronožaca tvori nježna, vlažna i bogato prokrvljena dišna površina izvanredno prilagođena izmjeni plinova. – U dišnom uređaju kopnenih kralježnjaka ustaljuje se konačno izravna veza između mirisnih i dišnih organa preko nosnica. Mehanizam plućnoga prozračivanja najsloženiji je u sisavaca, u kojih se pluća nalaze u prsnoj šupljini odijeljena ošitom od trbušne šupljine. U čovjeka su dišni organi znatno usavršeni. Struja zraka, prolazeći dišnim putovima, zagrijava se, a trepetljikavi epitel, koji oblaže njihove sluznice, zadržava nečiste primjese. (→ pluća)

Citiranje:

dišni organi. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/disni-organi>.