dispozitivno pravo

dispozitivno pravo (lat. ius dispositivum), zakonski propisi koji reguliraju određene pravne odnose među pravnim subjektima za slučaj kada ih oni nisu sami uredili na drugi način kakvim svojim pravnim aktom. Glavno je svojstvo dispozitivnih propisa u tome što oni ostavljaju mogućnost samim pravnim subjektima da odrede hoće li se pridržavati tih propisa ili će na drugi način urediti svoje pravne odnose. Dispozitivno pravo regulira one pravne odnose za koje zakonodavac nije izravno zainteresiran kako će ih pravni subjekti među sobom urediti. Zato su propisi privatnoga prava znatno češće dispozitivnoga značaja, nego što je to slučaj s propisima javnoga prava. Dispozitivni propisi napose dolaze do izražaja u ugovornom pravu. Tako npr., prema dispozitivnoj normi, prodavatelj odgovara kupcu za faktične i pravne nedostatke kupoprodajnoga predmeta, no ugovorne strane mogu takvu odgovornost prodavatelja izrijekom isključiti.