struka(e):

dolina.

1. Izduženo udubljenje na površini Zemlje. Sastoji se od strana, dolinske ravnice (dolinskoga dna) i korita. Dolinske strane nastaju usijecanjem tekućica i denudacijom; rjeđe su uvjetovane rasjedima i drugim tektonskim pomicanjima. Dolinska je ravnica zaravnjeno tlo na dnu doline, nastalo taloženjem nanosa, a korito je brazda kojom otječe vodeni tok. Jednostavna dolina riječna je dolina koja je prema ušću niža i šira. Kod složene (kompozitne) riječne doline izmjenjuju se proširene dolinske ravnice (kotline) s uskim dijelovima. – Dolina na području stare glacijacije, koja se na ušću završava strminama, naziva se viseća dolina. U kršu, gdje rijeka nema ušća, nego se gubi u ponorima, nastaje slijepa dolina (na donjem je kraju zatvorena, »slijepa«). Pradolina je dolina kojom je otjecala voda, nastala otapanjem leda uz rub ledenoga pokrova za pleistocenske glacijacije. Uzdužna ili longitudinalna dolina pruža se smjerom orografske osi gorja. Transverzalna dolina ili probojnica siječe tektonske oblike pod različitim kutovima. Derazijska dolina uzdužna je dolina na padinama, ovalna ili koritasta poprečna profila, najčešće nastala kombiniranim destrukcijskim procesima kliženja, jaruženja, puženja i spiranja (derazija); nema korita ni stalnih tekućica.

2. Međunarodni naziv za ponikvu.

Citiranje:

dolina. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 23.2.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/dolina>.