Donar (starovisokonjemački; starosaski Thunaer, staronizozemski Donre, od pragermanskoga *Thunaraz: gromovnik), germanski bog oluje; južni, porajnski ekvivalent nordijskomu Thoru. Pisani izvori o Donaru mnogo su oskudniji od onih o Thoru. U rimskim izvorima poistovjećivao se s Herkulom, kojemu je blizak nadljudskom snagom i oružjem (čekić), i Jupiterom, s kojim dijeli osobine gromovnika i poglavara bogova. Hercules Magusanus zabilježen je kao vrhovno božanstvo germanskoga plemena Batavaca. Prema kršćanskoj legendi, sv. Bonifacije je 723. posjekao kraj Geismara, u prisutnosti plemena Hatâ, Donarov hrast, jednu od najvećih svetinja drevne germanske religije, i od drvene građe dao sagraditi oratorij sv. Petra; u latinskom tekstu Života svetog Bonifacija Willibald iz Mainza ime boga bilježi kao Jupitera, a o vezi s njime ponajviše svjedoči germanska prilagodba imena četvrtoga dana u tjednu (→ četvrtak) iz latinskoga Jovisdies (Jupiterov dan) u starovisokonjemački Donarestag, srednjonizozemski Donresdach i anglosaski Thunresdæg (Donarov dan); u suvremenome njemačkome Donnerstag. Na fibuli iz Nordendorfa (VI./VII. st.) Donarovo se ime u obliku Wigithonar (bojovnik Donar) spominje uz Wodanovo i Lokijevo u božanskoj trijadi. Oronim Donnersberg (Donarov brijeg; u latinskim izvorima zabilježen kao Mons Jovis) u Falačkoj (→ pfalz) vjerojatno svjedoči o lokaciji Donarova žrtvenoga svetišta.
