Dragomanov [draγoma'now], Myhajlo, ukrajinski povjesničar, folklorist, književni povjesničar, publicist i politički djelatnik (Gadjač, danas Poltavska oblast, 18. IX. 1841 – Sofija, 2. VII. 1895). Iz obitelji sitnih plemića; 1864. docent na Sveučilištu u Kijevu. Godine 1875. otpušten iz službe zbog otpora carizmu, pa je 1876. emigrirao u Švicarsku, gdje je 1878–82. u Ženevi izdavao časopis Gromada. Objavljivao ruske i ukrajinske pisce koji su bili zabranjeni u domovini, socijalističke brošure i sl. Od 1889. u Bugarskoj. Na međunarodnom književnom kongresu u Parizu 1878., Beču 1881. i dr. zagovarao pravo ukrajinskoga naroda na razvoj književnosti i kulture na ukrajinskom jeziku. U radovima iz folkloristike i etnologije analizirao osnovne težnje i pojave u ukrajinskoj književnosti; jedan od najvažnijih zagovornika poredbenopovijesne metode. Glavna djela: folkloristika: Nove ukrajinske pjesme o društvenim zbivanjima 1764–1880 (Novi ukraïns’ki pisni pro gromads’ki spravy 1764–1880, 1881), Istraživanja (Rozvidky, I–IV, 1899–1907); književnost: Ruska, velikoruska, ukrajinska i galicijska književnost (Literatura rosijs’ka, velykorus’ka, ukraïns’ka i galyc’ka, 1874); povijest i politika: Unutarnji i vanjski Turci (Turki vnutrennie i vnešnie, 1876), Djecoubojstvo što ga počinja ruska vlast (Detoubijstvo, soveršaemoe russkim pravitel’stvom, 1877).
