Drašković, Ivan III., hrvatsko-slavonsko-dalmatinski ban i ugarski palatin (?, 1603 – Óvár, VIII. 1648). Sin hrvatskog bana Ivana II. Studirao filozofiju u Grazu, studij prava završio na Hrvatskom kolegiju u Bologni (1620). Potom kraće vrijeme djelovao na Bečkom dvoru i kao veliki župan óvárski. Ratovao protiv Osmanlija kraj Kaniže (1622), Sredičkog i Brkiševine te na rijeci Muri. God. 1631. kralj Ferdinand II. dodijelio mu je grofovsku čast i imenovao ga komornikom i tajnim savjetnikom. Kralj Leopold imenovao ga je 1640. hrvatskim banom i vrhovnim zapovjednikom Karlovačke granice. Djelovao na jačanju obrambenoga sustava pograničnih utvrda (Gora, Pokupsko, Petrovac, Gorica i dr.); istaknuo se u više bitaka protiv Osmanlija (posebno kraj Kladuše). Odlučno se odupirao presezanjima krajiških generala prema Hrvatskoj. God. 1644. uvršten u red vitezova Zlatne ostruge. Znatno proširio obiteljska imanja (Veliki i Mali Bukovec, Kostel, Gorica i dr.). Kao jedini Hrvat koji je obnašao tu čast, 1646. imenovan je ugarskim palatinom. Gorljiv pristaša Katoličke crkve i protureformacijskih mjera, poglavito djelovanja isusovaca. God. 1648. uveden u posjed Óvár, koji mu je kralj darovao na desetogodišnje uživanje. Prema J. Rattkayu, prevodio nabožna djela s latinskoga na madžarski jezik. Baštinik dijela knjižnice madžarskog povjesnika M. Istvánffyja. Suvremenici su ga nazivali defensor Croatiae. Pokopan je u požunskoj crkvi sv. Martina uz najviše državne počasti.