Duras [dyʀα:'s], Marguerite (pravo ime Marguerite Donnadieu), francuska književnica, filmska redateljica i scenaristica (Gia-Dinh kraj Sajgona, 4. IV. 1914 – Pariz, 3. II. 1996). Sudionica pokreta otpora zajedno s mužem Robertom Antelmeom i Jeanom Mascoloom, ocem njezina sina (svi su troje 1955. bili isključeni kao disidenti iz KP Francuske); borac protiv kolonijalizma (rat u Alžiru), socijalne nepravde, tehnokracije i totalitarizma. Njezini romani i filmovi često se zasnivaju na autobiografskim činjenicama: djetinjstvo provedeno u Indokini nadahnulo je roman Brana od Pacifika (Un barrage contre le Pacifique, 1950), djela Vicekonzul (Le Vice-Consul, 1965) i India Song, zamišljena kao »tekst–teatar–film« (1973). Nakon prve, razmjerno tradicionalističke faze, Duras se priklonila minimalističkoj prozi pisanoj jednako zahtjevno kao da je pjesništvo; struktura romana bliska je glazbenoj formi s varijacijama i protočnim motivima (Moderato cantabile, 1958). Psihoanalitičkog je nadahnuća kompleksno strukturirani roman Ushićenost Lol V. Stein (Le Ravissement de Lol V. Stein, 1964). Bol (La Douleur, 1985) tematizira traumatična iskustva okupacije i muževljeve deportacije. Od 1959. piše scenarije za istaknute modernističke filmove (Hirošima, ljubavi moja – Hiroshima, mon amour, 1959; Moderato cantabile, 1960), a potom je i sama režirala dvadesetak autorskih filmova (La Musica, 1965; Uništiti, kaže ona – Détruire, dit-elle, 1969; Nathalie Granger, 1972; India Song, 1975; Teretnjak – Le Camion, 1977; Djeca – Les Enfants, 1985) i pisala lirske drame (Šume i vode – Les Eaux et Forêts, 1965; Le Shaga, 1968). Objavljivala je eseje i publicistiku (zbirka članaka Outside, 1981; Stvaran život – La Vie matérielle, 1987; Ljeto ’80 – L’Été 80, 1980). Godine 1984. dobila je nagradu Goncourt za svoj najpoznatiji roman Ljubavnik (L’Amant, 1984), u kojem se opet vraća erotsko-egzotičnomu kolonijalnom ozračju iz djetinjstva. Neoromantička estetika na raskrižju pjesništva, proze, poetike i metafizike, prisutna u svim tekstovima, još se više zgušnjava u kasnim, zrelim djelima Émily L. (1987), Ljetna kiša (La Pluie d’été, 1990) i Ljubavnik iz sjeverne Kine (L’Amant de la Chine du Nord, 1991).
