džudo (jap. judo: blag način), borilački šport za muškarce i žene, koji je u Japanu 1882. utemeljio Jigoro Kano, kao suvremeni športski nastavak starojapanske borilačke vještine džiju-džicu. Cilj je borbe da se protivnik baci na leđa ili bok, primjenjujući dopuštene zahvate. Natjecatelji nastupaju bosonogi, odjeveni u kimono ili judogi, opasani pojasom koji po boji označuje pripadnost određenoj vrsnoj skupini. Borilište je strunjača četvrtasta oblika sa stranicama od 8 m, a borbe traju 5 min (za žene 4 min). Natjecatelji su svrstani u težinske kategorije: ekstralaka (do 60 kg), polulaka (do 66 kg), laka (do 73 kg), polusrednja (do 81 kg), srednja (do 90 kg), poluteška (do 100 kg) i teška (više od 100 kg), a za žene to iznosi 48, 52, 57, 63, 70, 78 i više od 78 kg. Prvo europsko prvenstvo održano je 1951 (za žene 1975), a svjetsko prvenstvo 1956 (za žene 1980); u programu Olimpijskih igara džudo je od 1964 (za žene od 1992).
U Hrvatskoj je već prije I. svjetskog rata Ukrajinac Aleksandar Sumakov poučavao redarstvenike vještini džiju-džicu. Treninzi džuda započeli su 1951. s osnutkom džudo-kluba Zagreb (od 1952. Mladost), koji je postao višestruki državni prvak. Na europskom prvenstvu Goran Žuvela bio je 1974. pobjednik, a 1976. treći u poluteškoj, Dmitar Šijan treći u srednjoj (1959), Radovan Krajnović drugi u apsolutnoj kategoriji (1968), a na svjetskom prvenstvu Vojo Vuljević treći u polusrednjoj kategoriji (1981). Hrvatski džudo-savez, osnovan 1951. u Zagrebu, primljen je 1992. u Međunarodnu džudo-federaciju i Europsku džudo-uniju.