Ebner, Leopold Ignacije, hrvatski skladatelj, orguljaš, pijanist, dirigent i pedagog (Varaždin, 22. X. 1769 – Varaždin, 11. XII. 1830). Najistaknutiji predstavnik tzv. varaždinskoga skladateljskoga kruga na kraju XVIII. i početku XIX. stoljeća. Glazbenu poduku dobio od Ivana Wernera. Djelovao kao orguljaš u župnoj crkvi sv. Nikole (1786–1807), više od 40 godina podučavao glazbu u školama i privatno, a povremeno je ravnao gradskim diletantskim orkestrom (koji je, čini se, utemeljio). Pedesetak Ebnerovih djela čuva se u Varaždinu i Zagrebu. Obuhvaćaju svjetovnu i crkvenu glazbu za glasovir, orgulje, manje orkestralne i komorne sastave, a ima i vokalnoinstrumentalnih skladbi. Ebner je autor instruktivnih zbirki za glasovir i orgulje. Među skladbama se ističu oratoriji i mise te glasovirska sonata u C-duru (1811), prvo poznato autorsko djelo te vrste u Hrvatskoj. Uz klasični stilski izričaj u Ebnerovim skladbama naziru se i sastojci romantizma.
