emisija (lat. emissio).
1. Izdavanje, odašiljanje. U vezi s odašiljanjem elektromagnetskih valova emisija je sinonim za program koji preko svojih odašiljača daju radiostanice i televizija.
2. U fizici, odašiljanje zvučnih ili elektromagnetskih valova ili čestica iz nekoga sustava. Emisija je moguća samo ako sustav ima višak energije. Ako je sustav koji emitira podvrgnut kvantnim uvjetima (npr. atom ili atomska jezgra) emitirano zračenje ima vrlo specifična svojstva (energiju, prostornu raspodjelu i polarizaciju). – Suprotan je proces emisiji apsorpcija (upijanje). Odnos između emisije i apsorpcije određuje Kirchhoffov zakon zračenja. Emisijski spektri → spektar.
3. U zaštiti okoliša, količina otpadnih plinova koje neki izvor, npr. industrijsko postrojenje, termoelektrana, motorno vozilo, ispušta u okoliš u jedinici vremena. Ograničena je propisima, posebno za štetne plinove, kao npr. za sumporni dioksid, dušikove okside i neke plinovite organske spojeve, ali i za ugljični dioksid i metan, koji pridonose pojavi efekta staklenika. Emisija je ograničena nacionalnim propisima, radi zaštite lokalnog okoliša i zdravlja ljudi, te međunarodnim konvencijama u okvirima regionalne i globalne zaštite atmosfere.
4. U ekonomiji, izdavanje ili stavljanje u promet gotova novca ili vrijednosnih papira. Emisiju gotova novca obavlja središnja banka, koja je u svakoj zemlji jedina za to ovlaštena, i takva se emisija novca naziva primarnom. Ona se obavlja odobravanjem kredita poslovnim bankama, kupnjom vrijednosnih papira na novčanom tržištu i otkupom deviza od strane središnje banke. Time središnja banka određuje ponudu novca, premda postoje i drugi izvori novca na koje središnja banka može utjecati drugim sredstvima nastojeći kontrolirati količinu novca u optjecaju. Sekundarnu emisiju novca obavljaju komercijalne banke odobravajući nebankovnomu sektoru kredite, što utječe na povećanje količine novca u optjecaju. Emisija vrijednosnica izdavanje je dionica, obveznica državnoga zajma ili nekih drugih vrijednosnica. Emitent emitira određene vrijednosnice i nudi ih zainteresiranim investitorima radi prikupljanja potrebnih novčanih sredstava za obavljanje poslovne aktivnosti ili za financiranje državnih rashoda. Postoji privatna i javna emisija vrijednosnica. Kod privatne emisije emitent vrijednosnice prodaje unaprijed poznatomu i zainteresiranomu kupcu, što je posebno slučaj kod velikih i poznatih kompanija. Kupci su u pravilu njihovi poslovni partneri koji ih dobro poznaju. Kod javne emisije vrijednosnice su dostupne svim zainteresiranim investitorima preko financijskoga posrednika, a prodaja vrijednosnica obavlja se javno.