struka(e): biologija
ilustracija
EPITEL, odozgo prema dolje: jednoslojno plosnati, kockasti, cilindrični i višeslojni

epitel ili epitelno tkivo (novolat. epithelium, od epi- + grč. ϑηλή: dojka; prvotno je naziv označivao samo tkivo na bradavici dojke), tanko, plošno prostrto tkivo koje pokriva sve vanjske tjelesne površine i oblaže unutar. tjelesne šupljine višestaničnih životinjskih ili biljnih organizama. Razvija se iz svih triju zametnih listića, a ontogenetski je najstariji, najprimitivniji tip tkiva, iz kojega se diferenciraju gotovo sva ostala tkiva. U životinja epitel tvore stanice pravilna geometrijskog oblika, natisnute jedna do druge bez međustanične tvari, često u dodiru s najfinijim ograncima osjetnih živaca. Epitel ima najrazličitije funkcije: mehan. zaštita organizma, ograničavanje tjelesnog isparivanja, primanje i izlučivanje tvari, primanje podražaja. Fiziološki se razlikuju tri tipa epitela: pokrivni, žljezdani i osjetnoorganski (senzorijalni). – Pokrivni epiteli u pravom su smislu riječi osnovni oblik epitela, a prekrivaju vanjske površine tijela i oblažu stijenke unutar. šupljina (iznimka su endoteli, tj. tkiva koja oblažu unutar. stijenke žila i srce). Oni se razvijaju od ektoderma (kao npr. vanjski sloj kože ili epidermis), od endoderma (sluznice probavnog sustava) ili pak od mezoderma (dio urogenitalnog aparata). Pokrivni epiteli imaju resorpcijsku (crijevni epiteli s karakterističnim protoplazmatskim izraštajima »villi«, koji povećavaju resorpcijsku površinu) ili zaštitnu funkciju. Zaštitna funkcija može biti mehan. tipa, kao kutikula, ili pak zaštita kakvu osigurava epitel mokraćnog mjehura uspostavljajući barijeru prolazu štetnih tvari otopljenih u vodi. Pokrivni epiteli klasificiraju se prema slojevima i obliku stanica na jednoslojni plosnati epitel (npr. membrana Bowmannove bubrežne čahure, plućne alveole), jednostavni kubični, cilindrični ili prizmatični epitel (epitel izvodnih kanala nekih žlijezda; stanice crijevnog epitela svih kralježnjaka), pseudostratificirani epitel (epitel dušnika i bronha) i trepetljikavi epitel, kojemu stanice na svojoj slobodnoj površini imaju dlačice (epitel dišnih putova). – Žljezdani epiteli sastoje se od epitelnih stanica koje su se specijalizirale za izlučivanje. Tako se npr. u pokrivnom epitelu uvrtanjem (invaginacijom) ili umnožavanjem (proliferacijom) stanica koje su se spustile u dublje smješteno vezivo začinju žljezdani epiteli, u kojima se sve stanice sposobne za izlučivanje udruže i izgrađuju prave organe, tj. žlijezde. – Senzorijalni ili osjetnoorganski epiteli lokalizirani su u specifičnim organima, isprepleteni su ograncima osjetnih živaca, a mogu sadržavati: a) prave živčane stanice (tzv. osjetnoorganske stanice ili primarne osjetne stanice), koje se redaju uz epitelne stanice; b) epitelne stanice koje su se morfološki i fiziološki izdiferencirale stekavši sposobnost primanja specifičnih podražaja (pseudosenzorijalne ili sekundarne osjetne stanice). U čovjeka su primarne osjetne stanice stanice njušne sluznice, a sekundarne osjetne stanice specifične su stanice okusnih čašica, zatim slušne stanice Cortijeva organa. Stanice za dodir prijelazni su oblik između nediferenciranih epitelnih stanica i sekundarnih osjetnih. – Uz ta tri osnovna oblika epitela dolaze i tzv. transformirani epiteli, u kojima su se epitelne stanice preoblikovale, pa su tako orožnjeli neki dijelovi kože i razvili se: nokti, kopita u kopitara, rožnate navlake na rogovima kopitara šupljorožaca. U očnoj leći epitelne stanice nemaju jezgru, izduljene su i tvore heksagonalne prizme.

Citiranje:

epitel. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 20.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/epitel>.