epiteza (grč. ἐπίϑεσıς: dodavanje).
1. U fonetici, dodavanje (u starijoj hrvatskoj tradiciji zasuvak) na kraju riječi kakva glasa ili sloga koji nema etimološkoga utemeljenja, tzv. paragogičko dodavanje. Kada je riječ o hrvatskim idiomima, epiteza je osobito česta u organskim govorima, posebice štokavskima. Tako se umjesto onda govori ondak, umjesto dakle daklen ili daklem, umjesto opet opeta, umjesto ovdje ili ovde ovdeka, umjesto mene meneka i sl.
2. U medicini, proteza lica kojoj je svrha da kozmetički nadomjesti defekte lica, nosa, očne šupljine, ušne školjke i sl. Obično se izrađuje od mekana akrilata, uz dodatak boje radi postizanja prirodnosti. Epiteza može biti privremeno ili trajno rješenje, a u trajnom rješavanju valja dati prednost plastičnoj operaciji kad god je izvodiva.
