struka(e): strane riječi | astronomija | geologija

epoha (grč. ἐποχή: zastoj; razdoblje; položaj).

1. Doba, razdoblje; vremenski odsjek obilježen nekim određenim stanjem, događanjem, razvojem ili omeđen određenim vremenskim granicama (epoha feudalizma, epoha tehnike, epoha velikih otkrića, epoha Napoleonovih ratova). – Epohalan, koji daje obilježje epohi, vrlo značajan (epohalan izum, epohalan uspjeh).

2. Geološka vremenska jedinica duža od doba, a kraća od perioda; stijene nastale tijekom jedne epohe nazivaju se serijom.

3. U astronomiji, trenutak vremena na koji se, radi usporedbe, svode podatci, posebno zvjezdani i orbitalni. Standardna se epoha obično zadržava 50 godina.

Citiranje:

epoha. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/epoha>.