struka(e): biologija | paleontologija

etologija (grč. ἦϑος: običaj, narav, značaj + -logija).

1. Grana biologije kojoj je predmet poredbeno i fiziološko istraživanje ponašanja s isključivo biološkoga gledišta. Naziv potječe od I. Geoffroya Saint-Hilairea, a E. Haeckel ga je zamijenio terminom ekologija i predmet proširio na cijeli kompleks uzajamnih odnosa živih bića prema vanjskoj prirodi. Neki poistovjećuju etologiju s biologijom, uzimajući ovu posljednju u užem smislu kao proučavanje ponašanja organizama u vezi s prehranom, kretanjem, razmnožavanjem i sl. Svrha etologije, uzete u suvremenom značenju, bila bi da s pomoću uzročne analize protumači odnose vanjskoga svijeta (okoline) i unutarnjih faktora (središnjega živčanog sustava) te da istraži biološko značenje i evoluciju osnovnih oblika životinjskoga ponašanja kao što su automatizmi, taksije, instinkti, stečene reakcije, inteligentni čini. Temelj je etologije etogram, s pomoću kojega se opisuje morfologija ponašanja. Osnivač je suvremene etologije K. Lorenz; on polazi od pretpostavke da instinkte i organe treba promatrati na isti način s gledišta filogenetskoga razvoja.

2. Proučavanje prilagođivanja organizama na žive i nežive faktore sredine, da bi se razjasnile filogenetske veze živih bića i njihov način života. U paleontologiju je taj termin uveo belgijski paleontolog Louis Dollo (1909).

Citiranje:

etologija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 25.5.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/etologija>.