Etrusca disciplina [etru:'ska diskipli:'na] (latinski:etrurski nauk) ili Etruscorum libri [etru:sko:'rum li'bri:] (latinski: knjige Etruščana) (Tyrrhena carmina: etrurske pjesme), etrurski religijski spisi kojima se tumačila volja bogova, nepoznate starosti. Prema tradiciji, sastavio ih je dječak Taget (Tagetica sacra/praecepta: Tagetove svetinje/upute). Postojala su barem tri glavna spisa: libri haruspicini, o vračanju promatranjem jetre, pluća i srca žrtvovanih životinja, libri fulgurales, o iščitavanju volje bogova prema sijevanju munje, libri rituales, obredne knjige koje sadržavaju nauk o onostranosti (libri acheruntici), o vjekovima (libri saecula) i sudbini (libri fatales) te komentirana zbirka nadnaravnih znamenja nazvana ostentaria; tu je pripadala zbirka povoljnih ili nepovoljnih znakova stabala (ostentarium arborum) Tarkvicija Priska (Tarquitius Priscus, I. st. pr. Kr.). Etrusca disciplina postala je dijelom službene religije Rimskoga Carstva (→ haruspicina) za Klaudija I., koji je obnovio svećenički red šezdesetorice haruspika (ordo LX haruspicum).
