ex aequo et bono

ex aequo et bono [eks e:'k^uo: ~ bo'no:] (lat.), po pravičnosti i po dobru; u rim. pravu, izraz kojim se označava suđenje po načelima pravičnosti i čestitosti. Isprva je sudac bio ovlašten u određenim slučajevima po tim načelima slobodno odmjeravati visinu svote na koju glasi presuda. Poslije se tim izrazom označavala situacija kada sudac ne bi sudio usko na temelju zakona, već bi svoju odluku donosio ravnajući se prema razlozima pravičnosti. I u suvremenom pravu taj se izraz uporabljuje u istome smislu. Tako se npr. suđenje ex aequo et bono posebice primjenjuje kod arbitražnoga rješavanja sporova, budući da stranke u sporu mogu ovlastiti arbitre da sude po načelima pravičnosti i čestitosti.