struka(e): lingvistika i filologija

ezafe (izafe, izafat) (od perz. ezāfe < arap. id̩āfa: dodatak), u lingvistici, naziv za gramatičku česticu koja postoji u mnogim iranskim jezicima, te za sintaktičku konstrukciju u kojoj se ta čestica upotrebljava. Ova čestica, koja je u perzijskom klitika i glasi -e-, najčešće služi za povezivanje pridjeva s imenicom koju taj pridjev modificira, npr. u izrazu barādar-e-bozorg »veliki brat«, doslovno »brat-e-velik«. Čestica se upotrebljava i u posvojnim izrazima (između posvojne zamjenice i imenice), a česta je i u iranskim toponimima, npr. Eslamabad-e-Gharb (grad u Iranu).

Citiranje:

ezafe. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 14.6.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/ezafe>.