struka(e): medicina | botanika | geologija

facijes (lat. facies: lice, ploha).

1. U medicini, u anatomskom smislu, oznaka za pojedinu stranu ili površinu nekog organa ili anatomske strukture (npr. facies articularis, zglobna ploha kosti); u kliničkom smislu, karakterističan izgled lica u određenim patološkim stanjima: facies abdominalis (trbušno lice) kod teških trbušnih bolesti, facies hippocratica, lice samrtnika.

2. U fitocenologiji, najniža jedinica u klasifikaciji biljnih zajednica (fitocenoza). Ističe se dominantnošću jedne vrste (u pojedinim sastojinama asocijacije ili subasocijacije) koja daje izgled (aspekt) sastojini. Npr. u asocijaciji livadnog ovsika i običnoga krestaca čest je facijes vrste Trifolium patens.

3. U geologiji, paleontološke i petrografske, odnosno litološke osobine sedimenata, s pomoću kojih se može zaključiti o mjestu i uvjetima njihova postanka. Facijes može biti kopneni, morski i mješoviti. Kopneni facijes može biti terestrički i slatkovodni ili limnički; morski facijes može biti obalni, plitkomorski i dubokomorski; mješoviti facijes vezan je za obalna područja, lagune, delte, estuarije, limane i dr.

Citiranje:

facijes. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 22.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/facijes>.