Fassbinder [fa'sbindəɹ], Rainer Werner, njemački filmski i kazališni redatelj, glumac, scenarist i dramatičar (Bad Wörishofen, Bavarska, 31. V. 1945 – München, 10. VI. 1982). Iz obitelji liječnika i prevoditeljice. Krajem 1960-ih suosnivač više »antiteatarskih« skupina, od 1969. kazališni redatelj u Berlinu, Münchenu, Hamburgu i Frankfurtu, gdje je 1974/75. bio voditelj kazališta Theater am Turm. Filmsku karijeru započeo je 1965. kratkometražnim filmovima, a 1969. snimio je svoja prva tri cjelovečernja filma. Uz Wernera Herzoga, Volkera Schlöndorffa i Wima Wendersa vodeća ličnost tzv. novoga njemačkog filma. Iznimno plodan, režirao je i po tri dugometražna igrana filma godišnje, a radio je i na televiziji gdje je, uz velik broj TV filmova, ostvario i igranu seriju Berlin Alexanderplatz (1980), adaptaciju romana Alfreda Döblina. Fassbinder je isprva bio pod utjecajem Jean-Luca Godarda, odnosno struje političkoga filma, a zatim je, u prvoj polovici 1970-ih, usvojio poetiku melodrame (osobito američkog redatelja Douglasa Sirka) kojoj je elemente originalno i funkcionalno unosio u nekonvencionalna, potresna i kritički usmjerena djela koja tematski pokrivaju sve važnije događaje njemačkoga političkog i društvenog života nakon II. svjetskog rata. Potkraj 1970-ih, postigavši međunarodnu prepoznatljivost, snima i na engleskome (Očaj – Despair, 1977) te u koprodukcijama. U nekim svojim filmovima nastupao je kao glumac, a neke je postavio i kao kazališne predstave. U više od 40 filmova izdvajaju se: Katzelmacher (1969), Zašto je poludio gospodin R. (Warum läuft Herr R. Amok, 1970), Sveta bludnica (Warnung vor einer heiligen Nutte, 1971), Piljar (Händler der vier Jahreszeiten, 1971), Gorke suze Petre von Kant (Die bitteren Tränen der Petra von Kant, 1972), Svi drugi se zovu Ali (Angst essen Seele auf, 1974), Effi Briest (Fontane Effi Briest, 1974), Brak Marije Braun (Die Ehe der Maria Braun, 1979), Lili Marleen (1981), Lola (1981), Čežnja Veronike Voss (Die Sehnsucht der Veronika Voss, 1982), Querelle (1982).
