Fats Domino [fæts dɔ:'minou] (pravo ime Antoine Dominique Domino Jr.), američki rhythm and blues i rock and roll pjevač, pijanist i skladatelj (New Orleans, 26. II. 1928 – Harvey, Louisiana, 24. X. 2017). Francusko-kreolskoga podrijetla, odrastao je u glazbenoj obitelji. Diskografski je debitirao 1949. rhythm and blues pjesmom »The Fat Man«, napisanom u suradnji s aranžerom i producentom Daveom Bartholomewom, s kojim je potom napisao sve svoje najznačajnije pjesme. Sazdana na jednostavnoj melodiji, udaraljkaškom klavirskom boogie-woogie stilu, propulzivnom ritmu i Dominovim vokalizmima, ta je skladba odigrala presudnu ulogu u oblikovanju zvuka ranoga rock and rolla, u koji je Domino ugradio specifičnu tehniku i ugođaj neworleanskoga rhythm and bluesa (engleski New Orleans Sound). Ugled je učvrstio prvim albumom Rock and Rollin’ with Fats Domino (1956). Vokalna ležernost i korištenje trozvuka, uz prepoznatljive, »kotrljajuće« pijanističke stilizme, usavršeni su u svjetski popularnim skladbama, vlastitoj »Ain’t That a Shame« (1955) i obradbi »Blueberry Hill« (1956). Do početka 1960-ih imao je više od 70 singlova pri vrhu ljestvica slušanosti (npr. »Goin’ Home«, 1952; »I’m Walkin’«, 1957; »Whole Lotta Lovin’«, 1958; »Walking to New Orleans«, 1960; »My Girl Josephine«, 1960). Popularnost mu je pala od sredine 1960-ih, no nastavio je redovito nastupati sve do 1995. Nakon posljedica hurikana Katrina 2005. zapažen je njegov dobrotvorni rad na očuvanju neworleanske glazbene baštine, u okviru kojega je objavio iznimno cijenjen autorski album Alive and Kickin’ (2006) i koncertni film Fats Domino: Walkin’ Back to New Orleans (2008) te nastupio u TV seriji Tremé (2012). Pridonijevši brisanju granica između crnačke i bjelačke publike, formativno je utjecao na izvođače u rasponu od Elvisa Presleya i sastava The Beatles do Boba Marleya i Eltona Johna. Prodao je više od 110 milijuna ploča, a među prvima je, 1986., primljen u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).
